![cover image](https://wikiwandv2-19431.kxcdn.com/_next/image?url=https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/9/96/Cisplatin-3D-balls.png/640px-Cisplatin-3D-balls.png&w=640&q=50)
Kompleksni spojevi
From Wikipedia, the free encyclopedia
Kompleksni ili složeni spojevi su najčešće ionski spojevi odnosno kompleksne soli (kristali ili otopine),[1] zato je bolje govoriti o kompleksnim ionima.
![Thumb image](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/9/96/Cisplatin-3D-balls.png/640px-Cisplatin-3D-balls.png)
![Thumb image](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/6/68/HexacyanidoferratIII.svg/320px-HexacyanidoferratIII.svg.png)
Kompleksni ion građen je od središnjeg iona (kationa) koji je okružen određenim brojem atomskih skupina (molekula ili iona) koje nazivamo ligandi. Broj liganda je najčešće 2, 4, 6 ili 8 (koordinacijski broj). Središnji ion obično dolazi od nekog prijelaznog metala (Cr, Ni, Co, Fe, Pd, Pt), dok su ligandi najčešće anioni (F–, Cl–, CN–, OH–, NO2–) i male molekule (NH3, CO, H2O, NO), a rjeđe kationi. Umjesto više malih molekula (iona) ulogu liganda može preuzeti samo jedna veća molekula.
Između središnjeg iona i liganda nastaje posebna kemijska veza koju nazivamo koordinacijska veza zbog pravilnog rasporeda liganda oko središnjeg iona. Veza ima određeni kovalentni karakter ali se i razlikuje od nje. Umjesto zajedničkog elektronskog para u koji obje strane daju po jedan elektron, ligandi raspolažu s vlastitim nepodijeljenim elektronskim parom koji jednostrano ulažu u vezu sa središnjim ionom zbog međusobne elektrostatske privlačnosti. Time središnji ion elektronima popunjava prazne elektronske orbitale, postiže stabilniju elektronsku konfiguraciju i time nižu energiju.
Osnovnu teoriju kompleksnih spojeva postavio je švicarski kemičar Alfred Werner, davne 1898. g., koja uz stanovite preinake još i danas vrijedi.