Lančani prijenos
From Wikipedia, the free encyclopedia
Lančani prijenos, slično remenskom prijenosu sa zupčastim remenom, mehanički prijenos snage vrši pomoću veze oblikom. Plosnatim i klinastim remenom prenosi se snaga i gibanje pomoću veze silom (trenje). Lančani prijenos se upotrebljava tamo gdje je remenski prijenos nemoguć zbog loših prostornih i prijenosnih prilika ili razmaka osi vratila. Lančani prijenosi s manjim obuhvatnim kutom i manjim razmakom osi mogu prenositi znatno veće sile nego remenski prijenos. Općenito im nije potrebno nikakvo predzatezanje, te prema tome manje opterećuju vratila. Lančani prijenosi međutim ne rade elastično i potrebno im je bolje održavanje, jer se moraju podmazivati, a često ih treba zaštititi protiv utjecaja prašine. Lanci i lančanici su znatno skuplji od remena i remenice. Dobri su u gradnji prijenosnih uređaja (pokretna traka), u industriji motornih vozila, za bicikle i kod poljoprivrednih strojeva.
Vučni ogranak lančanog prijenosa treba da bude po mogućnosti na gornjoj strani. Kosi položaj prijenosnika je povoljan, dok je okomiti položaj nepovoljan zbog loših zahvata na donjoj lančanici (provjes lanca). Zbog toga su kod okomitih lančanih prijenosnika potrebni zatezni lančanici. Okomiti položaj vratila treba po mogućnosti izbjegavati, jer lančane spojnice taru po čeonoj strani lančanika i tako se brzo troše. Budući da se i lanci plastično deformiraju, treba predvidjeti mogućnost naknadnog zatezanja, na primjer zatezne lančanike ili zatezna vratila. Kao granica dopuštenog provjesa uzima se oko 2% razmaka vratila. Lanci su izloženi vibracijama, naročito u pogonu s udarima i kod motora s unutarnjim izgaranjem, što izaziva nemiran rad. Zbog toga su često potrebni prigušivači titranja.[1]
Lančani prijenos je načelno prijelazni oblik između zupčastog i remenskog prijenosa. Da bi se ostvario, mora, kao i remenski prijenos, imati najmanje 3 važna dijela: dio koji predaje snagu, onaj koji ju prima i gibljivu vezu između dijela koji predaje i onog koji prima snagu. Međutim, kako se za razliku od slučaja kod remenskog prijenosa ovdje snaga predaje gibljivoj vezi i s nje prima oblikom (zahvatom), lančani se prijenos ostvaruje bez proklizavanja, kao kod zupčanika. Ipak, pri tome prijenos nije sasvim krut, jer gibljiva veza osigurava određenu elastičnost sustava. Osim toga, lančani prijenos razlikuje se od zupčastog i brojem zuba koji prenose obodnu silu. Zbog razmjerno velikog obuhvatnog kuta (od 100 do 250°), koji ovdje ima jednako značenje kao i kod remenskog prijenosa, broj zuba je mnogo veći. Lančani je prijenos općenito upotrebljiv namjesto zupčanika s paralelnim osima tamo gdje je razmak vratila između kojih se snaga prenosi prevelik za prikladan prijenos neposrednim zahvatom. Očito su lako ostvarivi i lančani prijenosi između većeg broja vratila.
Osim lančanih prijenosa s lančanicima sličnim čelnicima i s odgovarajućim lancima, postoje i lančani prijenosi s posebnim (specijalnim) oblicima lančanika i lanaca, koji omogućuju njihovu upotrebu za bezstepenu promjenu (varijaciju) prijenosnog omjera (varijatori), slično kako je to moguće s prijenosima klinastim remenjem. Zbog posebnosti tih prijenosa, pod lančanim se prijenosima općenito i dalje razumijevaju oni s normalnim lančanicima. Lančani prijenosi s manjim obuhvatnim kutom i manjim razmakom osi mogu prenositi znatno veće sile nego remenski prijenosi. Općenito im nije potrebno nikakvo predzatezanje, te prema tome manje opterećuju vratila. Lančani prijenosi ne rade međutim elastično, nužno je održavanje, moraju se podmazivati, a često ih treba zaštititi protiv utjecaja prašine. Lanci i lančanici su znatno skuplji od remena i remenica.[2]