Miroslavljevo evanđelje
From Wikipedia, the free encyclopedia
Miroslavljevo evanđelje iluminirani je rukopis napisan za humskoga kneza Miroslava, potkraj 12. stoljeća (prije 1195.). Sadrži 181 pergamentni list, pisan je ustavnom ćirilicom na staroslavenskom jeziku i pravopisom zetsko-humske redakcije, s nasljednicima poglavito u tekstovima hrvatske ćirilske pismenosti, napose krstjana i bosanskih franjevaca. Raskošno je oslikan inicijalima (296), minijaturama i dr. Od autora spominje se dijak Grigorije. Za osmanskog nadiranja, sklonjen je u srpski manastir Hilandar. Od 1896. je u Srbiji, danas se čuva u Narodnom muzeju u Beogradu.
Miroslavljevo evanđelje | |
---|---|
Autor | dijak Grigorije |
Prijevod | Evanđelistar kneza Miroslava |
Država | Zahumlje (tada oblast Nemanjićke Velike Kneževine Raške[1]) |
Jezik | crkvenoslavenski, pisan ćirilicom |
Vrijeme (mjesto) nastanka |
potkraj 12. stoljeća, vjerojatne pisarnice u Dubrovniku, Kotoru i Bijelom Polju |
U svijetu je poznat kao reprezentativni tekst najstarije srpske pismenosti. Crnogorci, iako ne spore da pripada srpskoj kulturi, također rukopis smatraju dijelom svoje, crnogorske književnosti.[2] Knez Miroslav je naručio izradu rukopisa za potrebe njegove zadužbine, episkopske crkve Sv. Petra i Pavla u Bijelom Polju (suvremena Crna Gora). Pretpostavlja se da je pisan u pisarnicama Dubrovnika, Kotora i Bijelog Polja.