Neritička zona
From Wikipedia, the free encyclopedia
Neritička zona je dio oceana koji se proteže od točke oseke do ruba kontinentalnog šelfa, s relativno malom dubinom, uglavnom do 200 metara. Neritička zona ima uglavnom vodu bogatu kisikom, nizak vodeni tlak, kao i relativno stabilnu temperaturu i razinu saliniteta. Ovo, uz prisutnost svjetlosti, što rezultira u fotosintetičnom životu poput fitoplanktona i plutajućih Sargassuma,[1] čini neritičku zonu lokacijom na kojoj se nalazi većina morskih živih bića.
Tundra | |
Tajga/borealne šume | |
Planinski travnjaci i šikare | |
Crnogorične šume umjerenog pojasa | |
Tropske i suptropske crnogorične šume | |
Umjerene listopadne i mješovite šume | |
Mediteranske šume i makije | |
Tropske i suptropske vlažne listopadne šume | |
Tropske i suptropske suhe listopadne šume | |
Umjereni travnjaci, savane i šikare | |
Tropski i suptropski travnjaci, savane i šikare | |
Pustinje i vegetacija sušnih područja | |
Plavljena travna vegetacija | |
Riparianska zona | |
Vlažno područje | |
Vodeni biomi | |
Jezero | |
Priobalje | |
Šume mangrova | |
Šuma kelpa | |
Koraljni greben | |
Neritička zona | |
Epikontinentalni pojas | |
Pelagijska zona | |
Bentos | |
Hidrotermalni izvori | |
Hladni izvori | |
Led | |
Drugi biomi | |
Endolitska zona |
Zooplanktoni, slobodno plutajuća bića koja mogu biti mikroskopske veličine do veličine malenih riba i škampa, žive u ovoj zoni i zajedno s fitoplanktonima čine bazu hranidbenog lanca koji podržava većinu svjetskih područja za ribolov.
Na rubu neritičke zone se završavaju kontinentalni šelfovi i naglo se strmoglavljuju do dubljih voda i pelagijske zone.