Nosač
From Wikipedia, the free encyclopedia
Nosač, ili točnije rečeno građevni nosač, je nosivi sklop koji prenosi opterećenje preko jednog ili više raspona na potpore (ležaje). Može biti s prijepustima (konzolama) ili bez njih, odnosno linijski (greda, prečka okvira, luk, rešetka) ili plošni (ploča ili ljuska). S obzirom na građevni materijal može biti od betona, armiranog ili prednapregnutog betona, čelika ili drugih kovina, te od drva (drvene konstrukcije).[1] Građevni nosač je punozidna ili rešetkasta konstrukcija u jednoj ravnini, oslonjena na svojim krajevima (na jednoj strani pomično, na drugoj nepomično). To je prosta ili jednostavna greda. Ako se produžava preko više polja, bez prekida na osloncima, naziva se kontinuirani nosač (ili greda). Gredni nosači su napregnuti transverzalnim (okomiti na gredu) silama i napadnim momentima u svojoj ravnini, rjeđe aksijalnim silama i silama izvan svoje ravnine.
Betonski nosač bez armature, zbog male vlačne čvrstoće betona, primjenjuje se samo za male raspone. Kako ne bi došlo do sloma konstrukcije, kod većih raspona mora biti znatnih poprečnih izmjera (napose visine), što je gospodarstveno, estetski i seizmički najčešće neprihvatljivo. Armiranobetonski nosač, u kojem su uloge materijala podijeljene, za takve je namjene znatno povoljniji. Zbog svoje velike tlačne čvrstoće, beton prihvaća tlačna naprezanja, a vlačna naprezanja preuzima armatura, najčešće čelične šipke ili mreže. U takvim sklopovima, stoga, armatura dolazi u vlačno napregnutom području, koje se u polju nalazi s donje, a nad ležajem s gornje strane nosača. Čelici za armiranje mogu biti glatki ili rebrasti; zbog dobre prionjivosti betona i šipaka danas su pretežito u uporabi rebrasti. Osim glavne armature, za prihvat glavnih kosih naprezanja ugrađuje se poprečna armatura, a za povezivanje i osiguranje položaja pojedinih šipaka pri betoniranju i konstruktivna armatura. Nedostatak armiranobetonskih nosača je pojava pukotina u vlačnom području, čime se gubi zaštita od korozije koju inače armaturi pruža sloj betona. Kod prednapregnutoga nosača taj je nedostatak otklonjen prednapinjanjem čelikom velike čvrstoće, čime cijeli poprečni presjek postaje tlačno napregnut, a time i bez pukotina. Za prednapinjanje rabi se sustav koji, osim kabela (natega) i sidara za učvršćenje njihovih krajeva, čini hidraulička preša i uređaj za injektiranje cementnoga morta.