Novozelandski udaljeni otoci
From Wikipedia, the free encyclopedia
Novozelandski udaljeni otoci devet su skupina pučinskih otoka koji su dio Novog Zelanda, a svi osim Solanderovih otoka leže iza granice od 12 nm teritorijalnih voda kopna. Iako se smatraju sastavnim dijelovima Novog Zelanda, sedam od devet otočnih skupina nisu dio nijedne administrativne regije ili okruga, već su umjesto toga svaka označena kao područje izvan teritorijalne uprave. Dvije iznimke su Chathamski otoci, koji su pokriveni vlastitom posebnom teritorijalnom upravom, i Solanderovo otočje, koje je dio regije Southland i okruga Southland.
![Thumb image](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/8/82/New_Zealand_outlying_islands.png)
Osam otočnih skupina nalazi se na novozelandskom epikontinentalnom pojasu, koji čini dio Zelandije. Otočje Kermadec, sjeveroistočno od kopna Novog Zelanda, nalaze se na grebenu čiji položaj kao dio Zelandije geolozi još razmatraju.[1][2] Oba izvora pokazuju nacrtanu kartu Zelandije, označavajući položaj otoka sjeverno i južno od Novog Zelanda.
Izraz se ponekad koristi tako da obuhvaća i otočje Balleny, skupinu subantarktičkih otoka koji se tehnički smatraju dijelom Rossove ovisnosti i obuhvaćeni su ugovorom o Antarktici.
Pet otočnih skupina Novozelandskog subantarktičkog otočja, uključujući njihova teritorijalna mora, dio su svjetske baštine.[3]