Qi
From Wikipedia, the free encyclopedia
U tradicionalnoj kineskoj kulturi qi ili ch'i (pojednostavljeni kineski: 气; tradicionalni kineski: 氣; pinyin: qì) smatra se vitalnom silom koja čini dio bilo kojeg bića.[1]
Najpribližnije hrvatskom izgovoru za “qi” bi bilo “ći” i ta riječ u kineskom jeziku isto tako može da znači nešto što je neopipljivo kao npr. zrak, gas (tj. nešto što je u gasovitom stanju), dah ili energija (u smislu duhovne energije).
Tradicionalni kineski znak "qi" (氣) nastao je spajanjem simbola za paru (气) koja se uzdiže iznad riže (米) koja se kuha. Qi je izraz koji se često spominje u kineskom jeziku i koji može da se, zavisno od konteksta, odnosi na puno, naizgled potpuno nevezanih, pojmova. Kao npr. tianqi (“nebeski qi” tj. vrijeme), shengqi (“stvoriti qi” tj. naljutiti se), kongqi (“prazan qi” tj. zrak), qiqiu (“lopta qi-ja” tj. balon)…[2]
Ili u kineskoj medicini izrazi poput zhengqi (“obrambeni qi” tj. obrambeni sistemi organizma poput imuniteta) nasuprot xieqi (“štetni qi” koji nas okružuje i može da napadne organizam kao što su hladnoća, vrućina, vlaga, vjetar…) a koji isto tako uključuje i naše emocije (ljutnja, strah, briga…), pojedinu hranu, kozmička i elektromagnetska zračenja itd.
Pa čak i u smislu “životne energije” qi se u kineskoj medicini, pri postavljanju dijagnoze, isto tako često koristi da opiše različite pojmove. Npr. qixu da označi “nedostatak qi-ja u organizmu” (generalno) za razliku od malo preciznijeg stanja kao što je feiqixu (“nedostatak qi-ja u meridijanu pluća”), ganqizhi (“zastoj energije u meridijanu jetre”) i sl.
Ništa manje važnosti qi energiji se ne pridaje ni u kineskim borilačkim vještinama, pogotovo u tzv. “unutarnjim stilovima” ili neijia kao što su Tai Chi Chuan, bagua zhang i xingyi quan.
Kineske vježbe za uravnoteženje i jačanje qi energije se zovu Chi Kung (qigong).