cover image

Solid-state drive

From Wikipedia, the free encyclopedia

Solid-state drive ili skraćeno SSD je uređaj za pohranu podataka koji za pohranu koristi integrirane krugove.[1] Namijenjen je trajnom spremanju podataka, kao i tvrdi disk. Iako se ponekad naziva "SSD diskom", on ne sadrži mehaničke dijelove (glavu za čitanje/pisanje i magnetizirani disk). SSD tehnologija za komunikaciju s ostatkom računala koristi isto elektroničko sučelje kao i tvrdi diskovi, što olakšava ugradnju i zamjenu sporijih mehaničkih diskova. Zbog veće brzine pisanja i čitanja, konstruirano je novo ulazno/izlazno sučelje SATA Express kako bi ostatak računalnog sklopovlja pratio i maksimalno iskoristio novu tehnologiju.

Vertex_2_Solid_State_Drive_by_OCZ-top_oblique_PNr%C2%B00307.jpg
Moderni 2,5 inčni SSD disk namijenjen ugradnji u prijenosna i stolna računala

Glavni dijelovi SSD-a su memorijski kontroler i Flash memorija te o njima najviše ovise performanse uređaja. Memorija je u NOR ili NAND izvedbi.[2] Tri su izvedbe NAND-a: SLC (eng. Single-level cell), MLC (eng. Multi-level cell) i TLC (eng. Triple-level cell). U usporedbi s klasičnim mehaničkim diskom, SSD je mnogo otporniji na fizičke šokove, manjih dimenzija i mase, tiši, energetski učinkovitiji, ima kraće vrijeme pristupa memoriji i manju latenciju što ga čini bržim. Međutim, negativne strane SSD-a su visoka cijena (GB/kuna) i kapacitetom manji memorijski prostor.[3]

Zbog toga su se na tržištu pojavili takozvani hibridni diskovi (eng. solid-state hybrid drive, SSHD) koji koriste prednosti SSD-a i tvrdog diska u istom uređaju. SSD disk u tom slučaju služi kao priručna memorija diska (eng. cache), dok tvrdi disk osigurava veliki skladišni prostor.[4]

Oops something went wrong: