partizan i narodni heroj From Wikipedia, the free encyclopedia
Stjepan Filipović (Opuzen, 27. siječnja 1916. – Valjevo, 22. svibnja 1942.), bio je komunist i tijekom Drugoga svjetskog rata pripadnik narodnooslobodilačkih partizanskih odreda.[1] Narodnim herojem Jugoslavije proglašen je 14. prosinca 1949. godine.[2]
Stjepan Filipović | |
Stjepan Filipović nekoliko trenutaka prije smrti. | |
Pseudonim(i) | Stevo |
---|---|
Rođenje | 27. siječnja 1916., Opuzen, Hrvatska |
Smrt | 22. svibnja 1942., Valjevo, Srbija |
Nacionalnost | Hrvat |
Portal o životopisima |
Stjepan Filipović rođen je u Opuzenu, 1916. godine, u tadašnjoj Austro-Ugarskoj, današnjoj Hrvatskoj, kao treće od petero djece Antona i Ivke Filipović.[3] Prije Drugoga svjetskog rata obitelj Filipović se dosta selila te je živio u Županji, Mostaru i u Kragujevcu. U Kragujevcu je izučio bravarski zanat i svladao osnove električarskog, stolarskog i knjigovezačkog zanata.[3] Godine 1937. priključio se radničkom pokretu i prvi put uhićen je i osuđen na godinu dana zatvora, a 1940. godine pridružio se Komunističkoj partiji Jugoslavije.
Filipović se nalazio u Valjevu 1941. godine kada je počeo rat u Jugoslaviji. Početkom srpnja 1941. godine priključio se u Kolubarsku četu Valjevskoga partizanskog odreda gdje je postao desetar te vodnik i zamjenik komandira čete, a krajem rujna 1941. godine prešao je u Mačvanski partizanski odred gdje je vršio dužnost komesara odreda a nakon toga Filipović je imenovan za komandanta Tamnavsko-kolubarskoga bataljona Valjevskoga NOP odreda.[3] Zbog podviga koje je učinio u napadu na Lajkovac i Krupanj, pohvalio ga je Josip Broz Tito.[1]
Dne 24. prosinca 1941. godine zarobili su ga četnici koji su pripadali postrojbama četnika Koste Pećanca.[3]
U četničkome zatvoru u Loznici bio je mučen pa je potom sproveden u Šabac gdje je zatvoren s ostalim zarobljenim partizanima, te su potom bili prebačeni u logor u šabačkom naselju Senjak koji je bio pod kontrolom Nijemaca i Ljotićevaca a potom je Filipović predan njemačkom Gestapu i premješten je u Beograd.[3] Nakon neuspjelog ispitivanja početkom svibnja 1942. godine Filipović je premješten u Valjevo.[3] Presudom njemačkoga vojnog suda Filipović je osuđen na smrt vješanjem.
Obješen je u Valjevu 22. svibnja 1942. godine, 15 minuta ranije nego što je bilo predviđeno. Na putu do pogubljenja i kod vješala, pred mnoštvom koje je dovedeno gledati javno vješanje, glasno je uzvikivao (cit. izv. na srp. jeziku):
Dok mu je omča bila oko vrata u svome govoru pred smrt između ostaloga antifašističkim krilaticama izrazio je podršku Saveznicima, Titu, Staljinu, bratstvu slavenskih naroda, Crvenoj armiji i KPJ (cit. izv. na srp. jeziku):
Njegovo tijelo je na mjestu vješanja ostavljeno još nekoliko dana, a potom je odneseno u nepoznatom pravcu i ne zna se gdje je pokopan.[6]
Njegova fotografija, koja je snimljena prije njegove smrti dok je stajao ispod vješala s uzdignutim rukama i stisnutim šakama, obišla je svijet i postala ikoničnom slikom Narodnooslobodilačkog pokreta.
Brat Stjepana Filipovića, Šimun, strijeljan je u Kragujevcu 20. listopada 1941. godine za vrijeme njemačke odmazde nad stanovništvom toga grada.[3] Po svjedočenju Stjepanove i Šimunove sestre Jelice, Šimun je kao Hrvat vjerojatno mogao izbjeći smrt međutim odbio je naglasiti svoje etničko podrijetlo podijelivši sudbinu svojih sugrađana.[3] Drugi Stjepanov brat, Nikola, bio je borac Kragujevačkoga partizanskog odreda od 1941. godine, a poginuo je u svibnju 1943. godine na Zelengori kao borac Prve proleterske brigade NOVJ.[3]
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.