Tiazol
From Wikipedia, the free encyclopedia
Tiazol (grč. ϑεῖον: sumpor + fra. azote: dušik) je heterociklički organski spoj s peteročlanim prstenom u kojem se nalaze po jedan atom dušika i sumpora, razdvojeni ugljikovim atomom (C3H3NS). Tiazolni prsten pojavljuje se u mnogim važnim organskim spojevima, na primjer u vitaminu B1 i penicilinu. Tiazol je izomeran s izotiazolom, koji se od tiazola razlikuje po položaju heteroatoma u prstenu (atomi dušika i sumpora nalaze se jedan do drugoga). Tiazol je bezbojna neutralna tekućina, gustoće 1,2 g/cm³ i vrelišta 116,8 °C; služi kao polazni kemijski spoj za sintezu lijekova, bojila i fungicida te kao ubrzivač vulkanizacije.[3]
Više informacija ...
Tiazol | |||
---|---|---|---|
Kemijska struktura tiazola | |||
IUPAC nomenklatura | 1,3-tiazol | ||
Ostala imena | Tiazol | ||
Identifikacijski brojevi | |||
CAS broj | 288-47-1 ✓ | ||
EC broj | 206-021-3 ✓ | ||
PubChem broj | 9256 ✓ | ||
Osnovna svojstva | |||
Molarna masa | 85,12 g·mol−1 | ||
Izgled | Bezbojna do žuta tekućina[1] | ||
Gustoća |
1,20 g/cm3 | ||
Vrelište | 116 do 118 °C | ||
Topljivost u vodi | |||
Struktura | |||
Sigurnosne upute | |||
| |||
Međunarodni sustav mjernih jedinica primijenjen je gdje god je to bilo moguće. Ako nije drugačije naznačeno, upisane vrijednosti izmjerene su pri standardnim uvjetima. | |||
Portal:Kemija |
Zatvori