Titanijev karbid
From Wikipedia, the free encyclopedia
Titanijev karbid (TiC) je izuzetno tvrdi (po Mohsovoj ljestvici tvrdoća iznosi od 9 do 9,5) keramički materijal, po svojstvima sličan volframovom karbidu. Uglavnom se koristi kod svrdla za bušenje. Izgled ima kao crni prah, s plošno centriranom kubičnom kristalnom rešetkom, slično kao natrijev klorid. Koristi se i za dobivanje meterijala kermet (keramika + metal), pločica iz tvrdog metala koje se koriste za rezne alate.[1]
Titanijev karbid TiC | |
---|---|
IUPAC nomenklatura | Titanijev karbid |
Identifikacijski brojevi | |
CAS broj | 12070-08-5 |
Osnovna svojstva | |
Molarna masa | 59,89 g/mol |
Izgled | crni prah |
Gustoća | 4,93 g/cm3 |
Talište | 3160 °C |
Vrelište | 4820 °C |
Topljivost u vodi | netopiv u vodi |
Struktura | |
Oblik molekule | plošno centrirana kubična kristalna rešetka |
Otpornost na trošenje, koroziju i oksidaciju materijala na osnovi volframovog karbida i kobalta, može se povećati dodavanjem 6 do 30% titanijevog karbida, ali mu se povećava i krhkost, te smanjuje otpornost na lom materijala. Svrdla za bušenje od brzoreznog čelika bez dodatka volframa, mogu biti proizvedena dodavanjem titanijevog karbida u osnovu nikla i kobalta, povećavajući mu time brzinu rezanja, točnost i bolju površinsku obradu. Taj se materijal naziva ponekad visoko tehnološka keramika (engl. High-tech ceramic), a koristi se i za toplinsku zaštitu kod povratka svemirskih letjelica u Zemljinu atmosferu. Ako se titanijev karbid polira, može se koristiti za satove koji su otporni na grebanje.