William Gilbert
From Wikipedia, the free encyclopedia
William Gilbert (Colchester, 24. svibnja 1544. - London, 30. studenog 1603.), engleski fizičar i liječnik. Pionir istraživanja magnetizma i električnih pojava. Glavno mu je djelo o magnetizmu, odnosno Zemlji kao magnetu i o magnetskim silama između nebeskih tijela. Utvrdio kako se još u antičkoj Grčkoj znalo da jantar nakon trljanja privlači sitne čestice. Tvari koje pokazuju slične pojave nazvao je električnima, prema grčkom nazivu elektron za jantar, od čega su nastali nazivi elektricitet, elektrika i drugi. Bio je pristaša Kopernikova heliocentričnog nauka, a svojim shvaćanjima o magnetizmu i električnim pojavama snažno utjecao na znanost u 18. stoljeću, posebno na J. Keplera, G. Galileija i O. von Guerickea.[1]
William Gilbert | |
| |
Rođenje | 24. svibnja 1544.. Colchester, Essex, Ujedinjeno kraljevstvo |
---|---|
Smrt | 30. studenog 1603. London, Ujedinjeno kraljevstvo |
Državljanstvo | Englez |
Polje | Fizika, medicina |
Alma mater | Sveučilište u Cambridgeu |
Poznat po | Pionir istraživanja magnetizma i električnih pojava |
Portal o životopisima |
William Gilbert je bio engleski dvorski liječnik Elizabete I. i Jakova I. i filozof prirodnjak, poznat po svojim radovima u oblastima magnetizma i elektriciteta. Poslije završetka studija Gilbert je prakticirao kao liječnik u Londonu a kasnije postaje dvorski liječnik Elizabete I. Gilbert se interesirao između ostalog i za fizičke studije i njega se smatra osnivačem znanosti o magnetizmu i elektricitetu. Otkrio je elektromagnetsku indukciju a u svom poznatom djelu De Magnete, Magneticisque Corporibus, et de Magno Magnete Tellure (1600.) udario je temelje znanosti o magnetizmu Zemlje. U istom djelu Gilbert je obradio i električne pojave objavljujući teoriju o prirodi elektriciteta. Čak i sam naziv elektricitet potječe od Gilberta. Gilbert je izveo svoje pokuse na modelu Zemlje zvanom terrella. Uz pomoć pokusa dolazi do zaključka o postojanju Zemljinog magnetizma, i da je magnetizam zaslužan zato što kompas pokazuje prema sjeveru. Prije njega se vjerovalo da je zvijezda Sjevernjača uzrokovala smjer pokazivanja kompasa. U knjizi je opisao i statički elektricitet, koristeći jantar; jantar se na grčkom zove elektron i Gilbert se zbog toga odlučio nazvati tu silu ”električnom silom”. Umro je 1603., u dobi od 59 godina vjerojatno od posljedica kuge.