Zapadno slikarstvo
From Wikipedia, the free encyclopedia
Povijest zapadnog slikarstva predstavlja trajnu, iako isprekidanu, tradiciju od antike do današnjeg vremena.[2] Do sredine 19. st. se doticala predstavnih i klasičnih oblika proizvodnje, nakon kojeg je vremena više modernih, apstraktnih i konceptualnih oblika dobilo favorizaciju.[3]
U ovom članku ili dijelu članka kalendarske godine nisu napisane ispravno. Kalendarske su godine na hrvatskom jeziku redni broj te ih se piše s točkom. (Rasprava) Molimo vašu pomoć kod poboljšavanja ovog članka. (pomoć) |
U ovom je članku uočeno pogrešno pisanje godina, imena mjeseci ili cijelih nadnevaka. Članak treba ispraviti u skladu s preporukama. |
Razvoji u zapadnom slikarstvu povijesno su paralelni s onima u Istočnom slikarstvu, općenito nekoliko stoljeća.[4] Afrička umjetnost, islamska umjetnost, indijska umjetnost,[5] kineska umjetnost i japanska umjetnost[6] imale su značajan utjecaj na zapadnu umjetnost, a na kraju i obrnuto.[7] Isprva služeći carskim, privatnim, građanskim i religijskim pokroviteljima, zapadno slikarstvo kasnije je našlo publiku među aristokracijom i srednjom slojem. Od srednjeg vijeka i tokom renesanse slikari su radili za crkvu i bogatu aristokraciju.[8] Počevši u razdoblju baroka, umjetnici su primali privatne narudžbe od obrazovanijeg i uspješnijeg srednjeg sloja.[9] Ideja "umjetnosti zarad umjetnosti"[10] počela je nalaziti izražaj u djelu romantičkih slikara poput Francisca de Goye, Johna Constablea i J. M. W. Turnera.[11] Tijekom 19. st. komercijalne galerije osnivane su i nastavile su pružati pokroviteljstvo u 20. St
Zapadno slikarstvo dostiglo je svoj vrhunac u Europi tijekom renesanse, zajedno s usavršenjem crtanja, uporabom perspektive, ambicioznom arhitekturom, tapiserijom, vitrajima, skulpturom i razdobljem prije i poslije dolaska tiskarskog stroja.[12] Slijedeći dubinu otkrića i složenost inovacija renesanse, bogato nasljedstvo zapadnog slikarstva (od baroka do suvremene umjetnosti). Povijest slikarstva nastavlja se u 21. st.[13]