Alberti

Alberti (de Albertis, degli Alberti), splitska patricijska obitelj. Prema Francescu Carrari podrijetlom su iz Firence odakle su kao pristaše gibelina u sukobima s gvelfima morali pobjeći, pa se jedan ogranak doselio u Split. Od 14. stoljeća nastavali su četvrt Sv. Petra zajedno s obiteljima Cindro, Grisogono i Marulić.^[1] Austrijsku potvrdu plemstva dobili su 1822. godine.^[2]

Grb obitelji Alberti

Povijest

Prvi članovi obitelji u Splitu spominju se od 13. stoljeća, ali se sa sigurnošću mogu pratiti od kraja 14. stoljeća.^[3] Tako se prvom osobom iz obitelji može smatrati Teodozija, unuka Dujmovog koji je 1243. godine poginuo u sukobu s Ugrima i Hrvatima iz Klisa.^[4]

U 14. stoljeću istaknuo se Janko Alberti, čija se nadgrobna ploča s ugraviranim likom viteza može vidjeti u splitskoj katedrali. Godine 1553. obitelj Alberti navodi se u popisu splitskog plemstva.

Za vrijeme kratkotrajnog oslobođenja Klisa 1596. godine istaknuo se kao junak Ivan Alberti.

Austrijsko plemstvo potvrđeno im je 1822. godine, a titula conte 1907. godine. U 19. stoljeću djeluju splitski načelnik Petar i autonomaš Ivan Lovro.^[2][3] U 20. stoljeću obitelj se odselila u Italiju.^[5]

Ostali poznati pripadnici su Antun Alberti, pjesnik latinist, Nikola Alberti, splitski arhiđakon, Matija Alberti, hrvatski jezikoslovac i izdavač crkvenih knjiga, Nikola Alberti Matulić, hrvatski pjesnik, Juraj Alberti, glazbeni pisac, Ante Alberti, hrvatski pravnik i skladatelj i Antun Alberti, član Velikoga vijeća 1729. i pisac prigodnih govora.^[6]

Grb

U modrom štitu nalaze se dvije zlatne koso položene grede. Na jednoj varijanti obiteljskog grba nalazi se iznad štita turnirska kaciga s vizirom i krunom iz koje rastu tri nojeva pera.^[7]

Znameniti posjedi

• palača Alberti