Antun Pustinjak

Antun Pustinjak, poznat i kao sv. Antun Opat i sv. Antun Veliki (Herakleopolis Magna, oko 251. – Colzim, 17. siječnja 356.) bio je kršćanski pustinjak i svetac.

Antun Pustinjak Ἀντώνιος
Rođen	oko 251. Herakleopolis Magna
Preminuo	17. siječnja 356. Planina Colzim
Spomendan	17. siječnja
Portal o kršćanstvu

Muke svetog Antuna, Michelangelo (1487.–1849.).

Kip svetog Antuna Pustinjaka u Novom selu na Braču.

Životopis

Rođen je 251. godine blizu grada Herakleje u srednjem Egiptu. S 19 godina umrli su mu roditelji te je ostao sam s mlađom sestrom. Pobrinuo se za odgoj svoje sestre, novac podijelio sirotinji i otišao u samoću.^[1] Zatim odlazi u goru zapadno od Crvenoga mora gdje je proboravio punih 20 godina.^[2]

Predaja prenosi kako su ga za života snašle razne tjelesne i duhovne kušnje.^[3] Oko njega se okupilo više učenika te je osnovao redovničku družbu.^[2]

Kada je čuo da su arijanci govorili kako je on pristao uz njihov nauk, dao se na put u Aleksandriju kako bi ih opovrgnuo.^[4]

Umro je 17. siječnja 356., u 105. godini života.^[2]

Štovanje

Spomendan mu se slavi 17. siječnja.^[5]

Tijelo mu je preneseno u Aleksandriju i sahranjeno u Crkvi svetoga Ivana Krstitelja.^[6] Tijelo je zatim preneseno u Carigrad, a danas se nalazi u Francuskoj.^[7]

Zaštitnik je domaćih životinja, protiv kuge i kožnoh bolesti.^[7]

Njegov životopis napisao je Atanazije Aleksandrijski.^[6]