Bentos

Bentos (grč. βένθος, dubina, morska dubina), ili ponekad i benton skupni je naziv za sve biljne i životinjske organizme koji žive na dnu mora ili slatke vode. Prirasle biljke i životinje zovu se sesilni bentos, a pokretne vagilni bentos.

Biomi
Suhozemni biomi
	Tundra
	Tajga/borealne šume
	Planinski travnjaci i šikare
	Crnogorične šume umjerenog pojasa
	Tropske i suptropske crnogorične šume
	Umjerene listopadne i mješovite šume
	Mediteranske šume i makije
	Tropske i suptropske vlažne listopadne šume
	Tropske i suptropske suhe listopadne šume
	Umjereni travnjaci, savane i šikare
	Tropski i suptropski travnjaci, savane i šikare
	Pustinje i vegetacija sušnih područja
	Plavljena travna vegetacija
	Riparianska zona
	Vlažno područje
Vodeni biomi
	Jezero
	Priobalje
	Šume mangrova
	Šuma kelpa
	Koraljni greben
	Neritička zona
	Epikontinentalni pojas
	Pelagijska zona
	Bentos
	Hidrotermalni izvori
	Hladni izvori
	Led
Drugi biomi
	Endolitska zona

Pojam je 1891. uveo Ernst Haeckel kako bi razdvojio organizme koji žive na dnu od organizama koji slobodno plivaju otvorenim vodama mora i unutrašnjih voda (plankton i nekton). Danas se bentosom nazivaju životne zajednice koje žive na dnu, bilo u moru ili slatkoj vodi, kao i neovisno o dubini na kojoj žive.

Prema veličini bentos se dijeli na:

• makrobentos (>1 mm)
• meiobentos (1 mm do 0,063 mm)
• mikrobentos (manji od 0,063 mm)

Prema mjestu na kojem živi, bentos se dijeli na:

• epibentos (živi na supstratu)
• semiendobentos (živi dijelom u supstratu)
• endobentos (živi u supstratu)
• nekton dijelom vezan za dno (međustepenica između bentosa i nektona: životinje koje iako mogu plivati, žive epibentoski)

Organizmi koji žive bentoski vrlo su važna hrana za ribe i druge životinje koje žive u otvorenim vodama, za nekton, ali i za organizme koji razgrađuju organske tvari. Živi organizmi koji žive između bentosa i morskog dna žive u demerzalnoj zoni.^[1]