Commodore 64

Commodore 64 (ili C64) je jedno od najpopularnijih 8-bitnih računala osamdesetih godina 20. stoljeća. Prodan je u 17 milijuna primjeraka. U Hrvatskoj su ga od milja nazivali i "debeljko" zbog njegova simpatičnoga, zaobljenoga izgleda.

Commodore 64
Proizvođač	Commodore International
Vrsta	kućno računalo
Datum izdavanja	1982.
Kraj proizvodnje	1994.
Procesor	MOS Technology 6510/8500 na 1,023 MHz (NTSC) ili 0,985 MHz (PAL)
Memorija	ROM 20 kB RAM 64 kB
Grafika	320 × 200 (16 boja)
Zvuk	3 kanala, 8 oktava
Operacijski sustav	Commodore KERNAL/BASIC 2.0
Prethodnik	VIC-20, MAX Machine
Nasljednik	Commodore 128, Amiga
v r u

Povijest

Početni zaslon

S iskustvom kojeg su stekli kod dizajniranja zvučnih i grafičkih integrianih krugova za računalo Commodore VIC-20 inženjeri u Odjelu za kugove visoke integracije (LSI Group)tvrtke MOS Technologies predvođeni Albert L. Charpentier i pod odobrenjem Charles Winterblea u siječnju 1981. godine započeli su na dizajniranju novog grafičkog integriranog kruga MOS Technology VIC-II (Video Integrated Circuit for graphics) i zvučnog integriranog kruga MOS Technology SID (Sound Interface Device for audio) kojeg su htjeli prodati bilo kojoj tvrtci koja je htjela napraviti "najbolju" videoigru. Dizajniranje novog računala na osnovi ova dva nova integrirana kruga nije bilo jedan od prioriteta za Alberta L. Charpentiera i doslovce je imao slobodne ruke nakon što se odrazilo na inovacije koje je on i njegov tim uspio izvesti. U Commodorevim razvojnim uredima u Japanu rad je započeo na video konzoli Ultimax or alternatively the Commodore MAX Machine pod vodstvom inženjera Yash Terakura, no ovaj stroj je bio samo proizveden u malenom broju primjeraka za japansko tržište. Sredinom studenog 1981. godine oba integrirana kruga su bila završena, a krajem studenog 1981. godine nakon sastanka između Jacka Tramiela, Charpentiera i Winterble došlo se do odluke da se umjesto videoigre ili igraće konzole dizajnira novo kućno računalo koje bi imalo radnu memoriju od 64kB jer je Commodore imao pristupa jeftinijem RAMu i Jack Tramiel je znao da će cijena DRAMa pasti. Datum za završetak ovoga projekta bila je prezentacija na Consumer Electronic Show u Las Vegasu koji se održavao u drugom tjednu u siječnju 1982. godine. Nakon ovog sastanka dizajneri i inženjeri su se prihvatili posla, tako da u roku od dva dana izrađena je osnovna arhitektura novog računala, i do prije isteka 1981. godine inženjeri su sastavili pet različitih prototipnih računala. Dizajnerski tim bio je sastavljen od: Yasha Terakure, Bob Russella, Bob Yannesa (dizajnera VIC-20) and David A. Ziembickija. Kodno ime projekta bio je VIC-40. Operacijski sustav bio je prerađen s računala Commodore VIC-20, tako da je veliki broj rutina i koda bio prenesen na novo računalo koje je moglo demonstrirati svoje sposobnosti na sajmu u Vegasu. Nakon dobrog prijama, tvrtka Commodore je požurila serijsku proizvodnju novog računala koje je bilo dostupno u brojevima u kolovozu 1982. godine. Zbog žurbe nastali su mnogi problemi oko kvalitete same proizvodnje a i neke nedorađenosti u operacijskom sustavu, primitivan BASIC nasljeđen od VIC-20, skupa disketna jedinica, rabljenje serijskog IEEE-488 radi kompatibilnost s prijašnjim PET/CBM proizvodnim linijama samo su usporavali rad računala, nepostojeće naredbe u BASICu za upravljanje grafikom i zvukom.^[1] Problemi s kvalitetom proizvoda bili su naglašeni na početku s računalom koje su ispravljene 1983. godine, dok problemi s disketnom jedinicom Commodore 1541 ispravljene su 1984. godine.

Pogled na međuspojnike

Ulaskom na tržište u kolovozu 1982. godine Commodore 64 sa 64 KB memorije (38911 bajtova slobodnih za programe u BASIC-u), zvučnim čipom MOS 6581 (SID) i procesorom MOS 6510 (procesor MOS 6502 sa 6-bitnim IO portom) i dobrom cijenom ušao je na već gusto naseljenom tržištu kućnih računala kojem su glavni takmaci bili ZX Spectrum 48, Applea II te Atarija 400 i 800. Zahvaljujući zvučnom čipu SID i grafičkom integriranom krugu VIC II C64 se isticao kao kućno računalo izvrsnog zvuka i grafike. Bila je to jedna od njegovih glavnih prednosti pred konkurentima, posebice Spectrumom. Imao je vrlo dobru tipkovnicu. Rani modeli iz 1982. godine imali su nešto drugačiju boju (i danas imaju najveću kolekcionarsku vrijednost), kasnije su modeli postali poznato "smećkasti", a pri kraju proizvodnje pojavio se model C64C ili C64 II, (kako je nazvan u Njemačkoj) koji je imao kućište poput Commodorea 128 (ujedno danas ima najmanju kolekcionarsku vrijednost). Inače, jedan od razloga slabije kolekcionarske vrijednosti je taj da su pojedini unutrašnji IC sklopovi u C64C-u radili na 5 volti (za razliku od 9v kod starijeg modela) i ispravljeni su neki nedostaci SID čipa ("curenje" kanala i šum). Posljedica je drukčiji zvuk i neki efekti koji su se koristili u DEMO-ima nisu isto ili uopće ne funkcioniraju.

Zadnji model C64 zvao se C64G (tzv. ALDI), na tržištu se pojavio krajem 80-ih i trajao do 1990. i izvana je nalikovao prethodniku, dok je unutarnja arhitektura bila znatno drugačija. Takav jeftini model bio je prvenstveno namijenjen kao jeftina igraća konzola za zemlje koju se netom izlazile iz socijalističkoga bloka, ali je poslužila i mnogim entuzijastima u njima koji jednostavno do tada nisu imali pristup zapadnom tržištu, a bili su željni programiranja na kućnim računalima. C64GS je bio pokušaj Commodorea da napravi konzolu na velikoj bazi igrica koje su postojale za C64, ali to je napravljeno prekasno, kada su već na tržištu bile mnogo bolje i jače 16-bitne i 32-bitne konzole. Imao je identičnu matičnu, samo je port za memorijsku bio okrenut prema gore i nije imao tipkovnicu.

Što se tiče perifernih ili dodatnih jedinica sredinom 80-tih dobar broj korisnika C64 zamijenio je originalni kazetofon vanjskim disketnim pogonom za diskete veličine 5,25" (model 1541). Bila je to velika jedinica, gotovo poput računala, ali veće cijene. Kasnije se pojavio elegantniji model diska 1541II, a na kraju i model 1571 prvenstveno napravljen za C128. U vrijeme uporabe RAM-a od 1 do 128 KB, bez unutarnjeg tvrdoga diska, taj korak je predstavljao revoluciju. Uglavnom svi kasniji modeli kućnih računala zamijenili su kasetofon savitljivm (engl. "floppy") diskom.

Zanimljiv je i model Commodore SX64 koji je predstavljao prijenosni C64, naravno u dosezima tadašnje tehnologije iz ranih 1980-tih. I danas je najveći raritet, velike kolekcionarske vrijednosti Commodore 65 ili (Commodore DX64), kojih je nekoliko stotina prototipova proizvedeno '90 - '91 i prodano nakon propasti Commodorea, s novim BASIC-om, ugrađenim 3,5" disketnom jedinicom i drugim poboljšanjima.

U drugoj polovici 1980.-tih tvrtka Commodore je nastavila uspješan niz Commodore računala, prvo uvodeći GEOS, grafički operativni sustav prve te vrste uopće, koji je u potpunosti zaživio na nasljedniku C64 računala - Amigi 500 i 1000. Slično grafičko sučelje razvio je i Apple za Macintoshe, te Microsoft za PC-je (Windows).

Zanimljivost je da je Commodore godinama pokušavao izbaciti C64 iz proizvodnje, ali potražnja je bila konstantna i velika. Ironično je da je nakon prekidanja proizvodnje Commodora 64 u travnju 1994. da je tvrtka Commodore je bankrotirala 29. travnja 1994.

Inačice

• Commodore C64 (debeljko)
• Commodore 64-II ili Commodore 64-C
• C64G
• C64CR
• C64-Aldi
• PET64, Educator 64, Model 4064
• SX-64, DX64, SX100
• C64 Games System
• Commodore Max

• 
  Commodore C64 prva inačica proizvedena u SADu
• 
  Commodore C64 druga inačica (debeljko)
• 
  Commodore 64-C
• 
  C64G
• 
  Commodore 64-Aldi
• 
  Pet64
• 
  SX-64
• 
  C64 Games System
• 
  Commodore Max

Sklopovlje

Commodore 64 bio je računalo zatvorene arhitekture, koji je imao je samo jednu matičnu ploču koja je sadržavala sve sklopovlje koje je bilo potrebno za rad računala osim izvora napajanja, vanjske trajne memorije i zaslona. Protoptine ploče bile su različite od proizvodnih, i tokom vremena radi lakše proizvodnje i smanjivanjem broja komponenata matične ploče su se također mijenjale. Od sammog početka Commodore je dizajnirao matičnu ploču s vidom automatizacije monitranja komponenti. Primjerice na ilustraciji su prikazane dvije ploče, jedna iz 1982. godine i 1992. godine na kojima se vide znatne promjene s obzirom na manji broj memorijskih komponenti, i zamjene TTL sklopova s PLA logičkim krugovima

Tiskana pločica Commodore 64 (Rev A PAL 1982)

Tiskana pločica Commodore 64C ("C64E" Rev B PAL 1992)

Osnovni tehnički podaci

• Mikroprocesor - MOS Technology 6510/8500, inačica MOS 6502 s ugrađenim 6-bitnim U/I portom
  • Takt: 1,023 MHz (NTSC) ili 0,985 MHz (PAL)
• RAM - 64 Kb
• ROM - 20Kb (9Kb BASIC 2.0, 7Kb Kernel (operacijski sustav), 4Kb znakovi (2 niza od 2Kb))
• Grafika: posebni integrirani krug VIC II 6567/8567 (NTSC), VIC II 6569/8569 (PAL)
  • Tekst: 40x25 u 16 boja
  • Bitmapna grafika: 320x200 (2 boje u svakom 8x8 bloku točkica), 160x200, u 3 boje + pozadina
  • 8 hardverskih likova (sprajtovi)
  • hardversko pomicanje ekrana, i rasterski prijekidi
• Zvuk: 6581/8580 SID
  • 3 kanala
  • 8 oktava
  • Generator valova i šum
  • 4 programbilna filtera
• Ulazno/izlazne jedinice
  • Rubni spojnik za proširenje
  • Ulaz za memorijsku kasetu
  • DIN-8 izlaz za zaslon
  • DIN-6 serijski ulaz/izlaz za disk jedince i pisač
  • rubni spojnik za kasetofon PET Datassete od 300 bauda
  • 2 x Atari ulaza za igraću palicu
  • Izlaz za televiziju

Galerija međuspojnika

• 
  Ulaz za proširenje memorije
• 
  Video izlaz
• 
  Video i serijski spojnik
• 
  Spojnik za kasetofon
• 
  Rubni spojnik za proširenje
• 
  Ulaz za palice za igru

VIC-II

VIC-II bio je nasljednik grafičkog integriranog kruga VIC koji je bio rabljen u računalu VIC-20, i imao je sljedeća svojstva:

• 16kB adresno područje za zaslon, znakove, i za pokretne likove (sprites)
• Video modovi
  • 320x200 video rezolucija s 2 boje u svakom 8x8 bloku točkica
  • 160x200 u multibojnoj rezoluciji s 3 boje + 1 pozadinska boja
• Znakovni mod
  • 40x25 znakova
• Pokretni likovi
  • 8 likova po liniji zaslona
    • 24*21 pixela ili 12 * 21 multibojna
• Rasterski prekidi
• Glatko pomicanje sadržaja zaslona
• Nezavisno osvježavanje DRAMa
• Mogućnost nezavisnom pristupu sabirnici i iskljućivanju pristupa mikroprocesora

Heks Adresa	Decimalna Adresa	Stranica	Sadržaj
$D000-$D3FF	53248-54271	Stranice 208-211	VIC-II registri

SID

Memorijska karta

RAM Memorijska karta

Heks adresa	Decimalna adresa	Stranica	Sadržaj
$0000-$00FF	0-255	Stranica 0	Nulta stranica rezervirana za mikroprocesor MOS 6510
$0100-$01FF	256-511	Stranica 1	Sadrži prostor za stog rezervirano za MOS 6510
$0200-$02FF	512-767	Stranica 2	Operacijski sustav i pokazivači za BASIC
$0300-$03FF	768-1023	Stranica 3	Operacijski sustav i pokazivači za BASIC
$0400-$07FF	1024-2047	Stranice 4-7	Memorija za ekran
$0800-$9FFF	2048-40959	Stranice 8-159	Slobodni prostor za BASIC programe (38911 bajta)
$A000-$BFFF	40960-49151	Stranice 160-191	Slobodni prostor za programe u strojnom jeziku
$C000-$CFFF	49152-53247	Stranice 192-207	Slobodni prostor za programe u strojnom jeziku
$D000-$D3FF	53248-54271	Stranice 208-211
$D400-$D4FF	54272-54527	Stranice 212-215
$D800-$DBFF	55296-56319	Stranice 216-219
$DC00-$DCFF	56320-56575	Stranica 220
$DD00-$DDFF	56576-56831	Stranica 221
$DE00-$DFFF	56832-57343	Stranice 222-223	Rezervirano za proširenja
$E000-$FFFF	57344-65535	Stranice 224-255	Slobodni prosotr za programe u strojnom jeziku

ROM Memorijska karta

Heks adresa	Decimalna adresa	Stranica	Sadržaj
$8000–$9FFF	32768-40959	Stranice 128-159	ROM kaseta (niža)
$A000-$BFFF	40960-49151	Stranice 160-191	BASIC prevodilac ROM ili ROM kaseta (viša)
$D000-$DFFF	53248-57343	Stranice 208-223	Znakovni ROM
$E000-$FFFF	57344-65535	Stranice 224-255	KERNAL ROM ili ROM kaseta (viša)

U/I Memorijska karta

Heks adresa	Decimalna adresa	Stranica	Sadržaj
$0000-$0001	0-1	-	CPU U/I
$D000-$D3FF	53248-54271	Stranice 208-211	VIC-II registri
$D400-$D7FF	54272-55295	Stranice 212-215	SID registri
$D800-$DBFF	55296-56319	Stranice 216-219	Memorija za boje na ekranu
$DC00-$DCFF	56320-56575	Stranica 220	CIA 1
$DD00-$DDFF	56576-56831	Stranica 221	CIA 2
$DE00-$DEFF	56832-57087	Stranica 222	U/I 1
$DF00-$DFFF	57088-57343	Stranica 223	U/I 2

Periferne jedinice

Zbog svoje popularnosti Commodore 64 imao je bezbroj raznih dodatnih vanjskih jedinica koje je proizvodila tvrtka Commodore kao druge tvrtke.

• 
  Commodore 1541 disketna jednica, 1. model.
• 
  Commodore 1541C disketna jedinica, 2. model.
• 
  Commodore 1541-II disketna jedinica, 3. model.
• 
  Commodore 1530 Datasette
• 
  Commodore MPS-802 matrični pisač
• 
  Commodore VIC-modem
• 
  Commodore računalni miš
• 
  Commodore 1702 zaslon

Troškovi proizvodnje

Tvrtka Commodore bila je vertikalno integrirana tvrtka jer je proizvodila tri najvažnije komponente računala Commodore 64: SID, VIC-II i MOS 6510 dok su ostale komponente bile nabavljane po prilično niskoj cijeni. Prema podacima koje su na raspolaganju, prilikom izlaska na tržište 1982. godine troškovi proizvodnje jedinice bila je USD$135,00 dok je maloprodajna cijena bila USD$595,00.^[2] Godine 1985. malopordajna cijena Commodore 64 pala je na USD$149, dok su troškovi proizvodnje bili između USD$30–50,00.

Troškovnik^[3]

Broj	Cijene u 1985 [USD]	Dio
3	1	ROMovi[3]
8	1.85	Dinamički RAMovi
	4	SID (zvučni) IC
	4	VIC-II (grafički) IC
	3	RF modulator
	1-2	6510 8-bitni mikroprocesor
	5	Ostala elektronika TTL, buffers, regulatori napajanja, otpornici, i kondenzatori
	10 maks	Tipkovnica
	1-2	Tiskana pločica
	1-2	Plastična kutija
	5-10	Napajanje i kablovi
	1-2	Pakovanje i priručnik
Ukupno:	USD$52,8 - 61,8

Programska podrška

Commodore 64 imao je rasprostranjenju i široku programsku podršku, od korisnika, raznih klubova, udruženja i komericijalnih tvrtki koje su izrađivali i prodavali programe. Jedni pravi takmac kada se pojavio na tržištu 1982. godine bila je Atarijeva 8-bitna porodica računala, dok su perforamnce tadašnjih video konzola i Apple II po svojstima bili su nazadni. U osnovnoj programskoj podršci i operacijskom sustavu Commodorea 64 nalazio se program prevodilac odnosno inačica programskog jezika BASIC i bilo je osnovno programsko okružije u kojem su mnogi razvijali svoje programe. BASIC je bilo rasprostanjen u mnogim kućnim računalima toga vremena, i u slučaju Commodorea 64 inačica BASICa nije dozvoljavala pristup naprednim sposobnostima, i korisnici su trebali rabiti operacije u BASICu koje su pristupale sadržaju memorije i raznim registrima (PEEK i POKE), rabiti strojni jezik (Assembler), ili rabiti razna proširenja BASICa kao Simons' BASIC. Razvojni tim Commodora 64 imao je na umu bolji BASIC koji je trebao biti sastavni dio novog računala, no radi štednje i kompatibilnosti s Commodore VIC-20 rukovodstvo Commodorea odlučilo je proizvoditi Commodore 64 s BASIC V2. Bez obzira na sve nedostatke inačice BASIC V2, ovo okružije nije sprječavalo mnoge korisnike niti tvrtke da razvijaju solidnu programsku podršku.

Igre

Commodore 64 bila je kvalitetna platforma za razvoj videoigara, i u toj domeni Commodore 64 ostao je zapamćen kao platforma za igre i razonodu, a manje kao ozbiljna platforma za poslovne svrhe. Zbog velike rasprostranjenosti i broja jednnica na tržištu, nove igre su se izdavale za Commodore 64 sve do zatvaranja tvrtke Commodore 1994. godine. Prema procijeni postoji preko 23.000 jednistvenih naslova za videoigre za računalo Commodore 64.^[4]

• Popis igara za Commodore 64

Slikovnica programa

• 
  Multiplan
  Microsoft (1983.)
• 
  Koala Paint
  Koala/Audio Light (1983.)