Cuckoo
studijski album sastava Curve iz 1993. From Wikipedia, the free encyclopedia
Remove ads
Cuckoo je drugi studijski album britanskoga rock-sastava Curve. Diskografska kuća Anxious Records objavila ga je 13. rujna 1993.[2][3][4] u Ujedinjenome Kraljevstvu, a Anxious i Charisma Records objavile su ga 21. rujna 1993. u Sjedinjenim Državama.[5][3]
Remove ads
O albumu
Sastav je snimao album u londonskom studiju Todal od prosinca 1992. do ožujka 1993.
Glazbeni stil pjesama na Cockoou „mračniji” je[6] i „žešći”,[7] a melodije, ritmovi i vokali „jasniji”[8] su u usporedbi s prijašnjim albumom Doppelgänger.
Naslov albuma aluzija je na Kena Keseya i njegov roman Let iznad kukavičjeg gnijezda;[9][8] pjevačica Toni Halliday izjavila je da joj je priča o autorovu životu pomogla „legitimirati album”,[9] a naknadno je izjavila i da ga smatra najboljim Curveovim albumom.[10]
Halliday je izjavila da je na glazbu pjesme „Crystal” utjecao album Innervisions Stevieja Wondera i da je dio stihova pjesme „Superblaster” nadahnut poezijom E. E. Cummingsa.[11]
Remove ads
Objava
Objavi uratka prethodila je objava singla „Blackerthreetracker”, na kojem se nalazi pjesma „Missing Link” te „On the Wheel” i „Triumph”, skladbe koje se naposljetku nisu pojavile na albumu. Singl je dosegao 39. mjesto na britanskoj ljestvici singlova.[12] Za pjesme „Missing Link” i „Superblaster” snimljeni su i glazbeni spotovi.
Sam je album objavljen 13. rujna 1993. u Ujedinjenom Kraljevstvu i ostatku Europe, a 21. rujna 1993. u Sjedinjenim Državama. U Ujedinjenom Kraljevstvu Cuckoo je ostvario manji uspjeh na tržištu od prijašnjih Curveovih uradaka;[6] dosegao je 23. mjesto na britanskoj ljestvici albuma. Članovi skupine razišli su se nekoliko mjeseci nakon objave albuma, ali su se ponovno okupili 1996.[6]
Remove ads
Popis pjesama
Tekstovi i glazba: Toni Halliday i Dean Garcia; pjesmu „Superblaster” napisali su s Alanom Moulderom.
Recenzije
Dobio je uglavnom pozitivne i podijeljene kritike. U recenziji za časopis Select Andrew Collins dao mu je pet od pet zvjezdica izjavivši da album „[p]oput odrezane, ali predivno manikirane ruke [...] poziva slušatelja u mrak miomirisnim obećanjima i seksualnom privlačnošću”.[16] Paul Simpson dao mu je četiri zvjezdice od njih pet u osvrtu za AllMusic istaknuvši da sastav na albumu „riskira više nego na prethodnom [albumu]” i da pjesme „nisu toliko zarazne” kao na njemu, ali da „nagrađuje one koji ga više puta poslušaju” i da se „i dalje smatra jednim od najboljih radova skupine”.[6]
Lucy O'Brien dala mu je šest bodova od njih deset pišući za časopis Vox; premda je izjavila da je riječ o „dobru albumu koji čine zaista čudni trenutci”, zaključila je da „jednostavno ne blista”.[17] U recenziji Martina Astona za časopis Q album je dobio tri zvjezdice od njih pet; recenzent je izjavio da sastav „i dalje muči manjak raznolikosti”, ali da je stil „intenzivan, hipnotičan i prepun neobične melodramatičnosti”.[15]
Stephen Dalton dao mu je pet bodova od njih deset u recenziji za New Musical Express izjavivši da je to album „koji vlada tehnikom” te da je „suvremeno i snažno djelo”, ali da ga određuje „ozbiljan nedostatak: više je poput magle nego poput planine, grmi, ali ne sijeva”.[14]
Remove ads
Zasluge
|
|
Remove ads
Ljestvice
Izvori
Wikiwand - on
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Remove ads
