Gelazije I.
papa From Wikipedia, the free encyclopedia
Remove ads
Gelazije I., papa od 1. ožujka 492. do 19. studenog 496. godine.
Remove ads
Životopis
Često ga se navodi kao kodifikatora teologije o odnosu države i Crkve. Gelazije I. u vrlo značajnom pismu "Duo Sunt",[1] upućenom caru Anastaziju II., izložio je na vrlo sažeti način doktrinu o "dvije moći" ("dvije sablje") – gdje na istom području postoji državna vlast i crkvena vlast, od koja svaka ima svoje odvojene poslove, ali surađuju. Naglašava se da je u duhovnim i moralnim pitanjima čak i vrhovna građanska vlast podložna odlukama duhovne vlasti, slično kao što su i svećenici u svjetovnim pitanjima podložni odlukama građanske vlasti.
Gelazije se odlučno protivio nastojanjima patrijaršije u Konstantinopolu da se – kao Crkva mjesta u kojemu stoluje kršćanski car – postavi kao po rangu viša ili barem jednaka Rimu; dapače je branio poziciju Damaska (Sirija) i Aleksandrije (Egipat) kao drugog i trećeg po statusu kršćanskog središta iza Rima.
Sačuvano je do dana – u cijelosti i li dijelovima – stotinjak pisama koje je pisao Gelazije. Od šest njegovih teoloških djela, od kojih se tri odnose tada aktualnim pitanjem Akacijevog raskola, dvije pelagijanstvom, jedna nestorijanstvom, a u jednoj se iznose Gelazijevi razlozi za zabranu karnevala koji se pod imenom Luperkalije održavao u Rimu u veljači, i u čijem je slavljenju Gelazije nalazio previše poganskih elemenata.[2]
Remove ads
Izvori
Wikiwand - on
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Remove ads