Gustav Krklec

Gustav Krklec (Udbinja kraj Karlovca, 23. lipnja 1899. – Zagreb, 30. listopada 1977.), bio je hrvatski književnik, prevoditelj s ruskog, češkog, slovenskog i njemačkog jezika, prvi predsjednik Društva hrvatskih književnih prevodilaca. Jedan od najvažnijih hrvatskih književnika 20. stoljeća.^[1]

Gustav Krklec
Gustav Krklec, 1969.
Pseudonim	Martin Lipnjak
Rođenje	Udbinja, 23. lipnja 1899.
Smrt	Zagreb, 30. listopada 1977.
Nacionalnost	Hrvat
Period pisanja	1919. - 1977.
Portal o životopisima
v r u

Životopis

Gustav Krklec rodio se u mjestu Udbinja kraj Karlovca kao prvo dijete u obitelji Augusta i Hermine Krklec rođ. Wells.^[1] Djetinjstvo je proveo u Maruševcu, u Hrvatskom zagorju. Gimnaziju je pohađao u Varaždinu, Sušaku i Zagrebu. Najprije se upisao na studij u Beču, na Visoku školu za fizičku kulturu, a zatim u Zagrebu, na Filozofski fakultet. Godine 1922. odlazi iz Zagreba u Beograd. Tamo boravi do početka rata kada prelazi u Zemun.^[2]

U Zemunu je radio kao državni činovnik i surađivao u listu Graničar sve do bombardiranja Zemuna, u ožujku 1944. godine.^[1] Bio je predsjednikom Veslačkog kluba Zemun.^[3] Nakon toga se sa suprugom Mirjanom nakratko preselio u Slankamen, a kraj rata dočekao je u Samoboru. U rujnu 1945. godine u Zagreb dolazi i njegova supruga, te od tada Krklec živi i radi u Zagrebu sve do smrti 30. listopada 1977. godine.^[1]

Književno stvaralaštvo

Najvažniji dio Krklecova književnoga djela čine stihovi. Pisao je i eseje, kritike, putopise, feljtone i aforizme. Mnogo je prevodio, najviše s ruskoga, njemačkog, ali i sa slovenskoga i češkoga jezika. Krklec se bavio i takozvanom dnevnom kritikom. Posebno se ističu njegovi prijevodi Puškina, Prešerna i Brechta. Pod pseudonimom Martin Lipnjak napisao je niz kritičkih zapisa i eseja.

Djela

Nepotpun popis:

• „Lirika” (1919.)
• „Grobnica: rapsodija u tri djela” (1919.)
• „Srebrna cesta” (1921.)
• „Beskućnici: roman izgubljenog naraštaja” (1921.)
• „Nove pjesme” (1923.)
• „Ljubav ptica” (1926.)
• „Izlet u nebo” (1928.)
• „San pod brezom” (1940.)
• „Darovi za bezimenu” (1942.)
• „Ranjeni galeb: pjesme šestorice” (1942.) (suautori Frano Alfirević, Salih Alić, Nikola Šop, Vlado Vlaisavljević i Ivo Balentović)^[4]
• „Tamnica vremena” (1944.)
• „Izabrane pjesme” (1947.)
• „Telegrafske basne” (1952.)
• „Lica i krajolici” (1954.)
• „Pisma Martina Lipnjaka iz provincije” (1956.)
• „Zagorski vinograd” (1958.)
• „Noćno iverje” (1960.)
• „Izabrane pjesme” (1961.)
• „Izabrani epigrami” (1963.)
• „Drveni bicikl” (1964.)
• „Drveni klinci: izabrani epigrami, aforizmi i telegrafske basne” (1973.)
• „Crni kos: izabrane pjesme” (1974.)
• „Odabrana djela Gustava Krkleca” (1977.)

• Knjiga 1: „Srebrna cesta: pjesme”
• Knjiga 2.: „Žubor života: pjesme”
• Knjiga 3.: „Lica i krajolici”
• Knjiga 4.: „Pisma iz provincije”
• Knjiga 5.: „Noćno iverje”
• Knjiga 6.: „Majmun i naočari”

Nagrade

• 1944.: Antunovska nagrada^[3]
• 1968.: Nagrada Vladimir Nazor za životno djelo

Spomen

• Prigodom stote obljetnice piščeva rođenja 23. lipnja 1999. godine, na pročelju kuće u Maruševcu u kojoj je hrvatski pjesnik proživio sretno djetinjstvo, Matica hrvatska u Varaždinu i Općina Maruševec postavile su mu spomen-ploču.^[1]
• U varaždinskoj Gradskoj knjižnici nalazi se i spomen-soba Gustava Krkleca.^[1]
• Osnovna škola Gustava Krkleca, Zagreb^[5]
• Osnovna škola Gustav Krklec, Maruševec^[6]
• Gradska knjižnica i čitaonica Gustav Krklec, Ivanec^[7]