Haskell (programski jezik)

Za druga značenja pogledajte Haskell.

Haskell je standardizirani čisti funkcijski programski jezik s nestriktnom semantikom, imenovan po logičaru Haskellu Curryu. Jedan je od najpopularnijih funkcijskih programskih jezika, i predstavlja lijeni programski jezik nad kojim se izvršava ponajviše istraživanja.^[1]

Haskell

Paradigma:	funkcijski, nestriktni, modularni
Pojavio se:	1990.
Dizajnirao:	Simon Peyton-Jones, Paul Hudak, Philip Wadler, et al.
Disciplina tipiziranja:	statičko, jako, inferirano
Glavne implementacije:	GHC, Hugs, NHC, JHC, Yhc
Dijalekti:	Helium
Pod utjecajem:	Miranda, ML, Gofer

Svojstva i ekstenzije

Karakteristične osobine Haskella uključuju sparivanje uzoraka, currying, komprehenzije liste,^[2] čuvare, definabilne operatore i jednostruko dodjeljivanje. Jezik također podržava rekurzivne funkcije i algebarske tipove podataka, kao i lijenu evaluaciju. Jedinstveni koncepti jezika su monade i klase tipova. Kombinacija takvih svojstava omogućuje pisanje funkcija koje bi bilo jako teško napisati u proceduralnim programskim jezicima gotovo trivijalno za implementirati u Haskellu.

Nekoliko varijanti je razvijeno: paralelizibilne verzije s MIT-a i Glasgowa, oboje nazvani Parallel Haskell; paralelnije i distribuirane verzije zvane Distributed Haskell (prije poznat kao Goffin) i Eden; spekulativno izvršavajuća verzija zvana Eager Haskell i nekolicina objektno orijentiranih verzija: Haskell++, O'Haskell i Mondrian.