Izolator

Izolator (njem. Isolator < franc. isolateur < tal. isolatore) može značiti:

• izolator je tvar ili predmet koji sprječava ili bitno smanjuje dodir, protok, povezivanje, utjecaj ili fizikalno djelovanje.
• električni izolator, u fizici je tvar koja ima vrlo malenu električnu provodnost (dielektrik; izolacijski materijali) a u elektrotehnici, konstrukcijski je dio električnih vodova te energetskih i telekomunikacijskih postrojenja, koji nosi i učvršćuje električne vodiče i ujedno ih električki izolira od ostalih dijelova konstrukcije. Za električne energetske vodove i električna postrojenja izolator mora odgovarati određenim tehničkim zahtjevima s obzirom na mehaničku čvrstoću, čvrstoću na električni proboj i preskok, toplinsku ili termičku otpornost (radi moguće pojave električnoga luka), postojanost prema utjecaju okoline. Za izradbu izolatora najčešće se upotrebljava porculan određenih kvaliteta (elektroporculan), kaljeno staklo i keramički materijali (na primjer steatit).
• toplinski izolator je tvar koja ima vrlo malenu toplinsku provodnost, to jest znatno smanjuje prijenos topline s jednoga tijela na drugo, na primjer drvo, guma, mineralna vuna, pamuk, poliuretanska pjena, staklena vuna, staklo, stiropor, vuna, zrak.^[1]

Tekst na ovoj razdvojbenoj stranici potrebno je izdvojiti u zasebne članke.