Jean-Michel Nicolier
From Wikipedia, the free encyclopedia
Remove ads
Jean-Michel Nicolier »Francuz« (Vesoul, Francuska, 1. srpnja 1966. – Ovčara, noć s 20. na 21. studenoga 1991.) bio je francuski dragovoljac hrvatskoga Domovinskog rata. Godine 1991. došao je u Hrvatsku i postao pripadnikom HOS-a koji se borio u bitci za Vukovar. Ubijen je u pokolju na Ovčari.
Postumno je odlikovan Redom Nikole Šubića Zrinskog.[1]
Remove ads
Životopis
Jean-Michel Nicolier rodio se u Vesoulu u Francuskoj 1966. godine. Imao je dva brata; Pierrea i Paula. U Vesoulu je završio osnovnu i srednju školu. Nicolier je gledao Domovinski rat na televiziji u Francuskoj te je odlučio otputovati u Hrvatsku. Rekao je majci:
- »Želim pomoći tim ljudima, oni me trebaju. Ja moram ići, ali vratit ću se. Ti znaš da sam ja divlja trava koja nikada ne nestaje.«[2]
U srpnju 1991. godine, vlakom je došao u Zagreb potpuno sam. Tamo se pridružio Hrvatskim obrambenim snagama (HOS). Bio je jedan od 481 stranih dragovoljaca domovinskog rata (od kojih je 72 poginulo, a 88 ih je ranjeno) iz 35 zemalja koji su branili Hrvatsku.[3]
Iako Francuz po nacionalnosti, krajem kolovoza 1991. godine pristupio je redovima Hrvatskih obrambenih snaga u Mejaškom Selu, općina Barilović kod Duge Rese. S njima je kasnije, potaknut televizijskim snimkama i nepravdom prema hrvatskim braniteljima, dragovoljno otišao braniti Vukovar.[4]
Bio je mlad i neiskusan ratnik, ali se pokazao vrlo dobrim i hrabrim bojovnikom koji nije odstupao u borbi, te je do kraja ostao u Vukovaru. Jean-Michel se borio na vukovarskom Sajmištu gdje je ranjen 9. studenoga,[5] te je morao ostati u bolnici.[6] Nakon pada Vukovara i ulaska Jugoslavenske narodne armije u Opću bolnicu Vukovar, unatoč potpisanom sporazumu s hrvatskom stranom kako neće ulaziti u bolnicu,[4] Nicolier je odveden zajedno s ostalim ranjenicima, bolesnicima, medicinskim osobljem i civilima[7][8] i u noći s 20. na 21. studenoga 1991. godine pogubljen na Ovčari.[4] Dragutin Berghofer-Beli, jedan od sedmorice preživjelih, svjedoči kako su četnici Francuza tukli, kao i Sinišu Glavaševića, a nakon čega je Spasoje Petković zvani »Štuka« polumrtvoga Nicoliera izvukao iz mučionice logora na Ovčari i ubio metkom pa mu je potom iz džepa uzeo 20 franaka.[9][10][11]
U podrumu vukovarske bolnice, nekoliko sati prije smrti, u kratkome intervjuu francuskim reporterima je rekao:
- »Izgubio sam previše prijatelja, vidio sam previše ljudi kako plaču, previše patnji. Više su mi puta predložili da izađem iz Vukovara i vratim se u Francusku, ali ja sam ostao. Izgubili smo. Znao sam da će biti teško, ali nisam mislio da će biti tako strašno, osobito za civile. Ja sam kao dragovoljac došao u Vukovar. To je moj izbor, i u dobru i u zlu. Zašto kao dragovoljac? Jer mislim da im treba pomoći. Zbog toga sam izabrao njihovu stranu. Što za vas zapravo simbolizira Vukovar? Klaonicu. Klaonicu. Klaonicu.«[12]
Njegovi posmrtni ostatci još uvijek nisu pronađeni jer su tijela iz skupne grobnice preko puta hangara na Ovčari odvezena na nepoznato mjesto.[6]
Remove ads
Priznanja i spomen
- 2006. godine, 15. studenoga, Jean-Michelu Nicolieru posmrtno je dodijeljena Spomen plaketa »Vukovar 1991«, koju je u ime obitelji hrvatskog dragovoljca preuzeo konzul veleposlanstva Republike Francuske u Hrvatskoj, Rodolphe Le Dref.[13]
- 2011. godine, 17. studenoga, Predsjednik Republike Hrvatske Ivo Josipović posmrtno je odlikovao Jean-Michela Nicoliera Redom Nikole Šubića Zrinskog za iznimnu hrabrost i junaštvo koju je iskazao u obrani Vukovara. Odličje je preuzela njegova majka Lyliane Fournier.[5]
- 2011. godine, 17. studenoga, Jean-Michelu Nicolieru posmrtno je dodijeljena Počast županije, priznanje Vukovarsko-srijemske županije za ljubav, odanost i hrabrost u Domovinskom ratu.[14][15]
- 2012. godine objavljen je povijesni roman hrvatske književnice Nevenke Nekić Jean ili miris smrti, o životu i sudbini Jean-Michela Nicoliera te tragičnom dobu rata u Vukovaru i Hrvatskoj. Nakladnik je Udruga dr. Ante Starčević iz Tovarnika.[16][17][18]
- 2014. godine, 18. rujna, središnji pješački most u Vukovaru dobio je ime po Jean-Michelu Nicolieru, sukladno odluci Gradskoga vijeća.[19]
- 2015. godine, 3. svibnja, na dan Grada Vukovara, uz most »Jean-Michel Nicolier«, postavljeno je njegovo spomen-poprsje, rad akademskoga kipara Lovre Jakšića.[20]
- 2016. godine, 17. veljače, u Zagrebu je održana svečana premijera dokumentarnog filma redatelja Branka Ištvančića, Sve je bio dobar san, o životu Jean-Michela Nicoliera[21]
- Na utakmici hrvatskih nogometaša protiv Francuske na Poljudu u Ligi nacija, u ožujku 2025., hrvatski navijači razvili su transparent s Nicolierovim likom i Vukovarskim vodotornjem te mu je L'Équipe posvetio članak.[22]
Remove ads
U popularnoj kulturi
- Jean ili miris smrti (autorica: Nevenka Nekić; godina: 2015.) – roman o životu i tragičnoj smrti mladoga francuskog dragovoljca, hrvatskog branitelja Jeana-Michela Nicoliera ubijenog na Ovčari 1991. godine.[23]
- Sve je bio dobar san (redatelj: Branko Ištvančić; trajanje: 90 minuta, godina: 2016.) – dokumentarni film o Michelovom dolasku u Hrvatsku, njegovoj borbu, obrani grada Vukovara i mučeničkoj smrt na Ovčari kroz emotivnu vizuru njegove majke Lyliane Fournier koja u filmu traga za informacijama kako bi došla do posmrtnih ostataka svog sina te ga dostojno pokopala.[24]
Izvori
Vanjske poveznice
Wikiwand - on
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Remove ads