Julije Domac

Julije Domac (Vinkovci, 1. lipnja 1853. – Zagreb, 6. ožujka 1928.) bio je hrvatski farmaceut i kemičar. Jedan je od utemeljitelja fakultetske farmaceutske znanosti u Hrvatskoj i osnivač hrvatske farmakognozije, iz koje je napisao prvi hrvatski udžbenik.^[1]

Godine 1874. Domac je diplomirao farmaciju na Sveučilištu u Beču. U Beču su mu neki od profesora bili Adolf Lieben i August Emil Vogl. Na preporuku profesora Liebena prelazi na rad u laboratorij Leopolda von Pebala gdje se bavi analizom plinova. Godine 1880. u Grazu je doktorirao iz područja organske kemije. Za doktorat je razjasnio strukturu heksena i manitola dobivenih iz mane. Odredio je mjesto dvostruke veze u heksenu dobivenom iz manitola i dokazao da je on derivat normalnog heksena. Time je također riješena do tada nepoznata struktura manitola.^[2][3]

Iako mu je ponuđeno mjesto docenta na Bečkom sveučilištu, Domac se zbog raznih okolnosti morao vratiti u Vinkovce. Nakon višegodišnjeg rada kao srednjoškolski profesor kemije na nekoliko gimnazija postao je izvanredni, a potom i redoviti profesor farmakognozije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, te rektor Sveučilišta u Zagrebu (1911. – 1912.).

Godine 1896. utemeljio je Zavod za farmakognoziju, jednu od rijetkih samostalnih ustanova takve vrste u tadašnjem svijetu. Suautor je Hrvatsko-slavonske farmakopeje, iznimno dobro prihvaćenog djela među europskim farmaceutskim stručnjacima koje je uvelo niz inovacija. U Hrvatskoj njegovo ime nosi godišnja nagrada (medalja) za izuzetne zasluge u području farmacije.^[4]