Mariner 10

Mariner 10 je američka automatska svemirska letjelica iz programa Mariner, lansirana 3. studenog 1973. prema Merkuru i Veneri. Mariner 10 je lansirana dvije godine poslije Mariner 9 kao zadnja u programu Mariner jer su letjelica Mariner 11 i Mariner 12 bile preimenovane u Voyager 1 i Voyager 2. Letjelica Mariner 10 je bila prva letjelica koja je koristila principe gravitacijske praćke, koristeći gravitacijsku silu Venere za usporavanje i dosezanje orbite Merkura. Mariner 10 je za promjene orbitalnih parametara također koristila tlak Sunčevog zračenja na fotonaponskim panelima i velikoj paraboličnoj anteni.

Mariner 10
Organizacija	JPL - NASA
Tip misije	Prelet
Prelet pokraj	Venera Datum preleta: 5. veljače 1974. Udaljenost: 5.768 km Merkur Datum preleta: 29. ožujka 1974. Udaljenost: 703 km Merkur Datum preleta: 21. rujna 1974. Udaljenost: 48.069 km Merkur Datum preleta: 24. ožujka 1975. Udaljenost: 327 km
Datum lansiranja	3. studenog 1973., 05:45:00 UTC
Lansiran uz pomoć	Atlas-Centaur
Trajanje misije	1 godina, 4 mjeseci, 12 dana Deaktivirana: 24. ožujka 1975.
Internet sjedište	Mariner 10 Home
Masa	473.9 kg
Napajanje	820 W[1]

Istraživanja

Mariner 10 je do 2008. godine bila jedina letjelica koja je uspjela fotografirati polovinu površine Merkura, s oko 2800 slika. Svojim prolaskom pokraj Merkura Mariner 10 je otkrila pojedinosti koje nije moguće vidjeti sa Zemlje zbog velike udaljenosti. Također je otkrila da Merkur ispušta atome helija i natrija, postojanje globalnog magnetskog polja, te da je jezgra planeta bogata željezom.