Negev

Negev (hebrejski נֶגֶב, tiberijadski izgovor: Néḡeḇ; arapski النقب an-Naqab) pustinjsko je područje u južnom Izraelu. U biblijskom hebrejskom, negev znači „jug”, ali i „suh”. Negev zauzima veći dio Južnog okruga Izraela i više od polovice (oko 60%) površine države Izrael.^[1]

Negev
Nagab
Dolina Zin u pustinji Negev
Rasprostiranje pustinje Negev (crveno)
Lokacija	Izrael
Visina	0 - 520 m
Dužina	250 km
Širina	125 km
Površina	13.000 km2
Max. temp.	50 °C
Oborine	50-1.037 mm/god.
Geografija
Koordinate	30°18′N 34°33′E
Naselja	Beer Ševa, Eilat, Dimona, Mitzpe Ramon, Rahat i Tel Ševa
Resursi	nafta
v r u

Zemljopisne odlike

Pustinja Negev iz zraka.

Zemljopisno, preko 13.000 km² Negeva formira obrnuti trokut čija zapadna stranica dodiruje pustinju Sinajskog poluotoka, a čija je istočna granica depresija Arabah uz Jordan. Na sjeveru je granica difuznija, ali se nalazi duž linije između Gaze i Mrtvog mora.

Središte Južnog okruga je grad Beer Ševa (oko 200.000 stanovnika) na sjeveru. Južni kraj čini Akapski zaljev (u Izraelu se naziva Eilatski zaljev) i grad Eilat. Među ostalim gradovima tu su Dimona i Mitzpe Ramon, više beduinskih gradova, poput Rahata i Tel Ševe, te nekoliko kibuca. U Negevu se nalazi više zanimljivih geoloških i zemljopisnih lokacija. Geološki je drevno, s prisutnošću škriljevih pustoši, provalija i kanjona erodiranih erozijom. Njegovi mineralni resursi su oskudni, iako su zabilježene bakrene žile i uzorci nafte Među njima su tri ogromna eroziona kruga koja sliče kraterima (heb. mahtešim), koji su jedinstveni u tom dijelu svijeta: ha-Mahteš ha-Gadol ("Veliki krater"), ha-Mahteš ha-Katan ("Mali krater") i krater Ramon. Ovaj posljednji ujedno je i najveći; on je vjerojatno najveći prirodni krater na Zemlji (krater koji nije nastao udarom asteroida).

• 
  Prirodni rezervat Shmurat Makhteshim 'En Yahav u regiji En Yahav
• 
  Vadi Nahal Paran, korito povremene rijeke
• 
  Krajolik Ein Avdata
• 
  Klanac Ein Avdata
• 
  Krater Ramon u pustinji Negev, pogled s ruba kratera

Klima

Klimatski je u mnogočemu negostoljubivo mjesto, s temperaturama koje se približavaju 50 °C. Regija Negev je sušna (npr. Eilat prima samo 24 mm kiše godišnje), prima vrlo malo kiše zbog svog položaja istočno od Sahare, za razliku od ostatka Izraela, koji ima Sredozemno more na zapadu, i s izuzetno visokim temperaturama zbog svog položaja od 31 stupnja sjeverno. Međutim, najsjevernija područja Negeva, uključujući Beer Šebu, su polupustinjska. Uobičajena količina oborina od lipnja do listopada je nula. Snijeg i mraz su rijetki u sjevernom Negevu, a nepoznati u krajnjem južnom Negevu kod Eilata.

Živi svijet

Vegetacija je vrlo rijetka i ostalo je samo nekoliko stabala i rijetkih grmova, osušenih suncem, uključujući akaciju, pistaciju, žutilovke, primorsku urgineu i vrebine. Život u pustinji još se uvijek vrti oko oaza ili umjetnih bunara. U 1970-ima još je uvijek bilo oko 20 arapskih leoparda (Panthera pardus nimr) u južnom Negevu, ali ova podvrsta leoparda je od tada gotovo nestala iz Negeva. Ostali mesožderi koji se nalaze u Negevu uključuju karakala, prugastu hijenu, arapskog vuka, zlatnog šakala i mramornog tvora (Vormela peregusna). Ostali sisavci u Negevu su vrste kao što su: dorkas gazela, nubijski kozorog, endemska Negevska rovka (Crocidura ramona), egipatske kornjače (Testudo kleinmanni), i dr.^[2]

Povijest

Ruševine u pustinji Negev

Prema Bibliji, kralj David (10. stoljeće pr. Kr.) pronašao je utočište u oazi-klancu Ein Gedi u Negevu. Povijesno gledano, Negev je bio poprište aktivnosti nabatejske civilizacije, staro arapsko pleme Hašemitskog kraljevstva koje je osnovalo grad Avdat, drevni Oboda, na ruti svojih karavana, posebno onih koji povezuju Petru u Jordanu i Gazu u Palestini. Gradovi na putu tamjana u pustinji Negev su arheološki lokaliteti gradova na drevnom putu tamjana u pustinji Negev. Četiri grada (Avdat, Haluza, Mamšit i Šivta) su izravno spajala put tamjana, ali i put začina sa Sredozemljem. Oni su, zajedno s prapadajućim utvrdama i poljoprivresnim zemljištem, upisani na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Aziji i Oceaniji 2005. godine.^[3]

Ovo područje bilo isključivo arapsko sve do 1946. godine kada je Židovska agencija započela izgradnju 11 naselja doseljenika, uglavnom iz Rusije i Etiopije. Izraelska vojska osvojila je ostatak Negeva 1948. nakon pobjede nad egipatskom vojskom. Oko 80% stanovnika, prema izvorima, odabralo je ili je bilo prisiljeno pobjeći uglavnom u Gazu.^[4]

Stanovništvo

Liman, sustav za navodnjavanje stvoren u pustinji Negev.

Danas Negev čini 60% površine države Izrael, ali je dom samo 8% njezinog stanovništva, uključujući veliku zajednicu beduina, njih oko 160.000 (25% regionalnog stanovništva). Situacija je ponekad konfliktna između izraelskih vlasti i beduinskog stanovništva. Navodno izraelske vlasti žele ih natjerati da se nasele, te su stoga uglavnom usmjereni u sela i gradove koje je izgradila vlada.^[4] Druga polovica živi nomadski, u selima koja nisu priznata i gdje su sanitarni uvjeti nesigurni zbog nedostatka infrastrukture i rušenja koje izraelske vlasti provode kada je riječ o ilegalnoj gradnji.^[5]

Danas je ova regija u središtu izraelskog razvojnog programa države, s brojnim programima pošumljavanja pustinje, naseljavanjem novih imigranata i gospodarskim razvojem (uglavnom kod grada Beer Ševa) kako bi se ublažile gužve duž obale.

Gospodarstvo

Intenzivnim natapanjem Negev je pretvoren u poljoprivredno područje; voćarstvo, povrtlarstvo, vinogradarstvo. U sjevernom dijelu otkrivena je polovicom 20. st. nafta (ležišta Helez, Kokhav, Beror, Hayil). Negevom prolazi transizraelski naftovod (254 km), koji povezuje crvenomorsko primorje (luka Elat, uvoz nafte) sa sredozemnim primorjem (Ashqelon, Haifa). Iskorištavaju se i ležišta fosfata.^[1]

Vidi još

• Judejska pustinja