Nikola Pavić

Nikola Pavić (Zagreb, 22. srpnja 1898. – Zagreb, 16. prosinca 1976.) hrvatski pjesnik i prosvjetar. Sin je istoimenog učitelja i pjesnika iz Požege Nikole D. Pavića Hortenzija.

Nikola Pavić
Rođenje	22. srpnja 1898. Zagreb, Hrvatska
Smrt	16. prosinca 1976. Zagreb, Hrvatska
Zanimanje	učitelj i pjesnik
Književne vrste	poezija
Portal o životopisima
v r u

Životopis

Nikola Pavić studirao je na Višem gospodarskom učilištu u Križevcima te na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Radio je kao učitelj u Međimurju, Podravini i Zagrebu, gdje je od 1950. bio tajnikom Matice hrvatske.^[1] Pisao je poeziju na međimurskom kajkavskom narječju. Prva mu je zbirka pjesama na književnom jeziku tiskana 1922. u Čakovcu, a u Zlataru je 1923. objavio prvu svoju kajkavsku zbirku Pozableno cvetje. Najboljim njegovim zbirkama poezije smatraju se Međimurska zemlja iz 1951. i Prsten zvenknul iz 1968.^[2] u kojoj je tiskana i pjesma "Međimurska" koja se često citira u raznim knjigama vezanim uz Međimurje.

Pjesme su mu tiskane u domaćim i stranim antologijama i izborima, a neke su prevedene na mađarski, ruski, talijanski i njemački jezik, a on sam preveo je desetak pjesama mađarskih pjesnika.^[2]

Djela

Poprsje Nikole Pavića u Čakovcu

• Lirika, Čakovec, 1922.
• Pozableno cvetje, Zlatar, 1923.
• Zlatni orasi, pjesme za djecu, Čakovec, 1924.
• Zvjezdano jezero, pjesme za djecu, Čakovec [Zlatar], 1925.
• Čudnovata školjka, pjesme za djecu, Zagreb, 1930.
• Popevke, Zagreb, 1940.
• Međimurska zemlja, Zora, Zagreb, 1951.^[3]
• Zvira voda, Zagreb, 1957.
• Prsten zvenknul, Ogranak Matice hrvatske, 1968.
• Izabrana djela, PSHK, knj. 105, Zagreb, 1973.