Nuklearna elektrana Paks

Nuklearna elektrana Paks (mađ. Paksi Atomerőmű) je nuklearna elektrana smještena na Dunavu, 5 kilometara od mjesta Paks (Mađarska), oko 75 kilometara od sjeverne hrvatske granice. Beli Manastir udaljen je oko 90, a Osijek oko 120 kilometara zračne linije. Nuklearna elektrana Paks ima 4 nuklearna reaktora, pa zadovoljava oko 43% potrošnje električne struje u Mađarskoj. Građena je po sovjetskoj tehnologiji (tlačni reaktori sovjetskog dizajna ili VVER reaktori), a reaktori su puštani u rad između 1982. i 1987. Ranije planiran životni vijek od tridesetak godina bi mogao biti produljen sve do 2030. Planirano je i njezino proširenje, ali bi tu, procjenjuju analitičari, nakon nesreće u Japanu moglo biti snažnih otpora. No, vjeruju da će se ti planovi zbog ekonomskih razloga ipak ostvariti u budućnosti.^[1]

Nuklearna elektrana Paks
Nuklearna elektrana Paks
Osnovni podaci
Koordinate	{{{koordinate}}}
Zemlja	Mađarska
Operator	Paksi Atomerőmű Zrt.
Početak izgradnje	1. kolovoza 1974.
Prva kritičnost	28. prosinca 1982.
Spajanje na mrežu	28.prosinca 1982.
Početak rada	28. prosinca 1982.
Završetak rada	16. kolovoza 1987.
Status	u normalnom pogonu
Reaktor
Isporučitelj	OKB Gidropress (ruski: ОКБ Гидропресс)
Vrsta reaktora	VVER reaktor
Aktivni reaktori	4
Izgrađeni reaktori	4
Reaktori u izgradnji
Otkazani reaktori
Planirani reaktori	2
Snaga
Snaga	4 x 500 MW
Isporučena energija u godini	14 818 GWh
Prosječna isporučena energija (zadnjih 5 godina)	319 925 GWh (ukupno)
Dodatni podaci
Nuklearna elektrana Paks
Izvođač	Ganz-Budapest, Skoda Works
Cijena
Trajanje licence	do 2032.

Tehnički podaci

Presjek kroz VVER reaktor (VVER-1000).

Tlačni reaktori ili reaktori s vodom po tlakom (eng. Pressurized Water Reactor - PWR), nalazi se u većini zapadnih nuklearnih elektrana. Oni su podvrsta lakovodnih reaktora ili reaktora s hlađenjem običnom vodom (eng. Light Water Reactor – LWR); druga vrsta je kipući reaktor ili reaktor s kipućom vodom (eng. Boiling Water Reactors – BWR). U reaktoru s vodom pod tlakom (tlačni reaktor PWR), rashladna voda se pod velikim tlakom pumpa u jezgru reaktora. Tada zagrijana voda prenosi toplinsku energiju u generator pare. Suprotno kipućem reaktoru, tlak u primarnom rashladnom krugu sprječava kipljenje vode u nuklearnom reaktoru. Svi lakovodni reaktori (LWR) koriste običnu demineraliziranu vodu kao rashladno sredstvo i neutronski moderator (usporivač neutrona).^[2]

U nuklearnoj elektrani Paks se nalaze 4 reaktora koja su građena u bivšem Sovjetskom Savezu, kao serija tlačnih reaktora s oznakom VVER reaktori (rus. vodo-vodnoj energetičeskij), sa snagama od 4 x 500 MW. Kao nuklearno gorivo se koristi malo obogaćeni uranijev dioksid (UO₂), u svakom reaktoru ga ima oko 42 tone i treba oko 3 godine dok se potroši (“izgori”). Danas je u pogonu oko 50 reaktora ovakvog ruskog tipa. Sadašnje odlagalište za nuklearni otpad nalazi se u sklopu nuklearke Paks, a produljenje rada reaktora neće zahtijevati izgradnju novih deponija.

Tlačni reaktor PWR najrašireniji je tip nuklearnih reaktora II. generacije, koja započinje gradnju 1977. Više od polovine nuklearnih elektrana koje su još u pogonu imaju tlačni reaktor, a kao gorivo koriste obogaćeni uranij. Rashladna voda (primarni rashladni krug) u reaktorskoj posudi pod većim je tlakom od zasićenoga parnoga tlaka pri najvišoj radnoj temperaturi. Stoga se reaktorsko hladilo u reaktorskoj posudi ne može pretvoriti u paru. Do pretvaranja vode u paru dolazi tek u parnom generatoru (sekundarni rashladni krug), gdje je velik broj tankih cijevi. Snažne primarne pumpe tjeraju kroz njih rashladni medij, a on svoju toplinu šalje sekundarnom rashladnom mediju, koji kruži oko cijevi parnog generatora. Zbog zagrijavanja sekundarni se rashladni medij prevara u paru. Ta para pokreće parnu turbinu, a nakon završetka rada kondenzira se u kondenzatoru i potom se vraća u parni generator.^[3]

Kod tlačnih reaktora primarni i sekundarni rashladni krug su odvojeni. U ovog tipa reaktora rashladni medij, koji je istovremeno i moderator, nalazi se pod visokim tlakom od približno 155 bara, što omogućava njegovu visoku radnu temperaturu bez promjene agregatnog stanja. Par stotina tlačnih reaktora razvijeno je i koristi se u vojne svrhe, primjerice u nosača zrakoplova, nuklearnih podmornica i ledolomaca. Tlačni reaktor prvotno je razvijen u Oak Ridge National Laboratoryju (SAD) za pogon nuklearnih podmornica. Dakle, tlačni reaktori najrašireniji su tip reaktora u svijetu; njih više od 230 se koristi za proizvodnju električne energije, a nekoliko stotina za pogon nuklearnih podmornica, u koju svrhu su izvorno i bili dizajnirani. Hrvatskoslovenska nuklearna elektrana Krško, također je tipa tlačnog reaktora PWR.^[4]

Nuklearni reaktor	Vrsta	Nominalni kapacitet	Maksimalni kapacitet	Gradnja počela	Ukapčanje u elektroener. sustav	Očekivano gašenje
PAKS-1	VVER-440/V213	437 MW	500 MW	1. kolovoza 1974.	28. prosinca 1982.	2032.
PAKS-2	VVER-440/V213	441 MW	500 MW	1. kolovoza 1974.	6. rujna 1984.	2034.
PAKS-3	VVER-440/V213	433 MW	500 MW	1. listopada 1979.	28. rujna 1986.	2036.
PAKS-4	VVER-440/V213	444 MW	500 MW	1. listopada 1979.	16. kolovoza 1987.	2037.
PAKS-5	VVER-1000	950 MW	1000 MW	2014. (planirano)	2020. (planirano)	-
PAKS-6	VVER-1000	950 MW	1000 MW	2014 (planirano)	2025 (planirano)	-

Nezgode u nuklearnoj elektrani Paks

Ozbiljna nezgoda 2003.

U nuklearnoj elektrani Paks se u četvrtak, 10. travnja 2003. dogodila ozbiljna nezgoda – treća razina INES ljestvice. Pogon nuklearnog reaktora br. 2 u NE Paks zaustavljen je desetak dana prije nezgode (subota, 29. ožujka 2003.), radi redovitog godišnjeg remonta (održavanje). Nuklearni gorivni elementi izmješteni su iz reaktora u bazen za hlađenje goriva. Pristupilo se postupku čišćenja gorivnih elemenata od površinskih naslaga sa svrhom učinkovitijeg iskorištenja goriva u nastavku pogona. Tijekom čišćenja šeste šarže od 30 gorivnih elemenata (1/10 reaktora), koje se obavljalo u četvrtak, 10. travnja, monitoring sustav ugrađen u reaktorskoj dvorani reaktora br. 2, registrirao je tijekom kasnog popodneva prisutnost inertnih radioaktivnih plinova. Radioaktivni plinovi dospjeli su u reaktorsku dvoranu iz sustava za čišćenje gorivnih elemenata, koji nije bio propisno zatvoren. Stanovita količina inertnih plinova kontrolirano je, kroz ventilacijski sustav ispuštena u okoliš nuklearne elektrane. Od 9 automatskih radioloških mjernih postaja koje se nalaze u polumjeru 1,5 km od NE Paks, samo je jedna registrirala kratkotrajno povećanje brzine doze od 260 mSv/h (prosječno mjerena vrijednost brzine doze u okolini NE Paks iznosi oko 100 mSv/h; alarmna vrijednost iznosi 500 mSv/h). Radiološki timovi iz Austrije (Global 2000 environmental organization) su u srijedu, 16. travnja obavili nezavisna mjerenja koja su potvrdila as u radiološki uvjeti u okolini NE Paks na razini pozadinskog zračenja. Stoga je HAEA (Mađarsko regulatorno tijelo za atomsku energiju) zajedno s direktorom za sigurnost u NE Paks zaključila kako nije potrebno poduzimati mjere zaštite za okolno naseljeno stanovništvo.

HAEA je temeljem informacija i podataka iz NE Paks, te raspoložive dokumentacije odlučila ukinuti dozvolu za rad sustava za čišćenje gorivnih elemenata. Ona je također stvorila stručno povjerenstvo čija se zadaća sastojala u tome da istraži cijeli slučaj i provede kontrolu daljnjih radova na reaktoru br. 2. Usporedno s time pristupilo se inspekciji sustava za čišćenje gorivnih elemenata podvodnim kamerama. Pokazalo se da su oštećenja gorivnih elemenata znatno veća nego se to očekivalo. Veći broj gorivnih elemenata (ako ne i svih 30) mehanički je deformiran. Obloge gorivnih štapova su oštećene. Razlog oštećenjima je nedostatno hlađenje gorivnih elemenata za vrijeme postupka čišćenja.^[5]

Nezgoda 2009.

4. svibnja 2009. detektor neutrona s vlastitim pogonom (engl. Self-Powered Neutron Detector - SPND) je pao, jer se nosač od čelične žice (čelik-čelo) slomio. Ovaj događaj je označen kao nezgoda – druga razina INES ljestvice. Cjelokupno osoblje je hitno preseljeno (evakuirano) s mjesta nezgode, i ni jedan član osoblja nije primio veću apsorbiranu dozu ionizirajućeg zračenja od dnevne dozvoljene ekvivalentne doze.^[6]