OSMTJ
From Wikipedia, the free encyclopedia
Remove ads
Suvereni i vojni red Jeruzalemskog hrama (francuski: Ordre Souverain et Militaire du Temple de Jérusalem; engleski: Sovereign Military Order of the Temple of Jerusalem), skrećeno O.S.M.T.J., je samoproglašeni međunarodni red vitezova templara.
Red je inspiriran najvišim idealima i vrijednostima srednjovjekovnog Reda vitezova templara i njihovi su duhovni nasljednici. Red je kršćanski (katolički, protestantski i pravoslavni), bratski i viteški red. Red nije politička organizacije i nije povezan sa slobodnim zidarima. Članovi Reda obvezuju se na zavjet viteštva kako bi živjeli častan život primjenjujući određene vrline.[1]
Remove ads
Povijest
Red u 18. i 19. stoljeću
Samozvani Templarski red (fran.: l'Ordre du Temple) je osnovan u Francuskoj 1705. godine i pozivao se na sljedništvo srednjovjekovnih vitezova templara, koristeći Larmenijovu povelju kao dokaz podrijetlu. Red je službeno rekonstituiran 1804. godine od strane Bernard-Raymonda Fabré-Palaprata, da bi ga njegov zaštitnik Napoleon Bonaparte 1805. godine priznao kao viteški red.[2][3] Nakon smrti Napoleona III. 1873. godine, Red gubi svog najjačeg zaštitnika. Oslabljen mnogim sukobima koji su spriječili bilo kakav pokušaj kohezije u međunarodnom Templarskom redu, Red se rasipa. Čak i danas postoje deseci skupina koje u nekom obliku nose ime Templara.[4]
Red sredinom 20. stoljeća
Izravni potomci Fabré-Palapratovih templara su 1932. godine u Belgiji obnovili Veliki priorat Belgije dajući Redu naziv "Ordo Supremus Militaris Templi Hierosolymitani" (O.S.M.T.H.).[5] Nadajući se da će ponovno uspostaviti templarski red kao međunarodnu organizaciju, uspostavljeno je regentstvo s idejom da djeluju kao privremeno vodstvo OSMTH-a sve dok ne bude izabran novi Veliki majstor.
Emile Isaac, koji je kasnije uzeo ženino prezime Vandenberg kako bi sakrio židovsko podrijetlo od nacista, bio je ključna ličnost OSMTH-a u to vrijeme. Kao regent ovog belgijskog priorata, Isaac-Vandenberg je mnogo energije posvetio revitalizaciji templarskih redova diljem Europe, uključujući Francusku, Italiju, Portugal i Švicarsku.[5] Obećavajući rast i razvoj Reda prekida se početkom Drugog svjetskog rata. Promatrajući njemačku okupaciju Belgije kao opasnost za preživljavanje templara, u veljači 1942. godine Isaac-Vandenberg je privremeno prenio vodstvo i arhive OSMTH-a na skrb Velikog priora Portugala, Antonia Campella de Sousa Fontesa. Godine 1943. Isaac-Vandenberg traži povratak arhiva. Međutim, Fontes koristi iznenadnu smrt Isaac-Vandenberga iste godine ta preuzima titulu regenta OSMTH-a.[5]
Veliki priora Portugala Antonio de Sousa Fontesa je preuzeto vodstvo 1943. godine postavši regentom OSMTH-a. Na toj dužnosti, koristeći zbrku nakon rata, ostao je sve do svoje smrti.[5] Nakon Fontesove smrti u veljači 1960. godine, njegov sin Fernando de Sousa Fontes predstavlja se za regenta motuproprijem, tvrdeći da ga je otac naveo u amandmanu na testament kao svog legitimnog nasljednika za regenta OSMTH-a - unatoč demokratskim tradicijama i Statutima Reda, koji su uvijek pozivali na izbore.[6] Stoga mnogi od priorija nisu prihvatili de Sousa Fontesova mlađeg kao legitimnog vođu OSMTH-a i ubrzo su se umorili od njegovog despotskog načina na koji je pokušao vladati OSMTH-om.
Unatoč nepravilnostima u prošlosti, 1970. godine većina velikih priora bila je spremna prihvatiti status quo i službeno izabrati Fernanda Fontesa na mjesto regenta jer je bio zaslužan za širenje Reda diljem svijeta. Međutim, nekoliko francuskih, belgijskih i švicarskih priorata izabralo je tadašnjeg Velikog priora Francuske generala Antoina Zdrojewskog za Velikog majstora i tu dolazi do raskola.[6] Zdrojewski je tako postao Veliki majstor novog Reda, na koji se pozvao dajući frakciji francuski naziv "Ordre Souverain et Militaire du Temple de Jérusalem" (OSMTJ).[7]
Od utemeljenja 1970. godine
Krajem 1973. godine Zdrojewski je proveo reorganizaciju Red i reformirao Statut. Ponovo je potvrdio Velike priorate koji pripadali Redu. Švicarski veliki priorat prihvatio je ovu reformu iste godine, dok su belgijski i američki veliki priorati isto prihvatili 1975. godine. General Zdrojewski ostao je Veliki Majstor do svoje smrti 1989. godine Prije smrti, 1986. godine, izdao je Povelju o prijenosu po kojoj je Georgesa Lamiranda imenovao za svog nasljednika. Lamirand je u to vrijeme bio direktor tvornice Renault i Veliki priora Francuske. Kao što je Zdrojewski poželio, Georges Lamir je naslijedio Zdrowjewskog kao upravitelja reda, a potom je izabran za Velikog majstora. U posljednjem desetljeću svog života, Lamirand bio je imenovao fizičara dr. Nicolasa Haimovici Hastiea za Velikog zapovjednika. Nakon smrti Lamirand 1994. godine, Haimovici Hastiea postaje Veliki majstor.[7]
Remove ads
Struktura
Veliki priorati
Pod okriljem reda nalaze se sljedeći Veliki priorati:[8][9]
|
|
|
|
Zapovjedništva
Pored velikih priorata, Red je u nekim državama organiziran u nižem stušnju, kroz zapovjedništva. Zapovjedninštva su:[9]
|
|
Remove ads
Popis velikih majstora Reda
Od utemeljenja Reda 1970. godine pa sve do danas izabrana su tri velika majstora.[10]
Vidi još
Izvori
Vanjske poveznice
Wikiwand - on
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Remove ads