Organela

From Wikipedia, the free encyclopedia

Organela
Remove ads

Organela (lat. organella) u staničnoj biologiji jest specijalizirana podjedinica stanice koja je funkcionalno izdvojena od ostatka stanice vlastitom lipidnom membranom.

Thumb
Tipična životinjska stanica. Organele i stanične strukture unutar citoplazme: (1) jezgrica (2) jezgra (3) ribosom (4) vezikul (5) hrapavi endoplazmatski retikulum (6) Golgijev aparat (7) citoskeleton (8) glatki endoplazmatski retikulum (9) mitohondrij (10) vakuola (11) citosol (12) lizosom (13) centriol

Naziv organela nastao je analogijom staničnih struktura s tjelesnim organima, o čemu svjedoče najraniji objavljeni radovi u kojima se spominje isključivo latinski naziv "organum". Prvi koji je upotrijebio deminutivni oblik "organulum" bio je njemački zoolog Karl August Möbius (1884.). Iz konteksta njegova rada se može iščitati da se pri izboru naziva ipak ograničio na reproduktivne strukture jednostaničnih organizama.

Termin organela uvriježio se tek nekoliko godina kasnije obuhvativši i stanične strukture višestaničara, o čemu svjedoči djelo Bengta Lidforssa iz 1915. "Organi ili organele". 20-ih godina organele su zadobile razna značenja, od pokretnih staničnih tvorbi (Kühn),[1] do izvanstaničnih i unutarstaničnih skeletnih sustava protista (Hartmann).[2] Unatoč prijedlogu Alberta Frey-Wysslinga (1978.) da se naziv odnosi samo na strukture koje pretvaraju energiju (centrosom, ribosom, jezgrica)[3][4] i tvrdnjama zagovornika endosimbiontske teorije prema kojoj organela mora sadržavati vlastitu nasljednu uputu (mitohondrij, kloroplast), zadržala se danas prihvaćena definicija.

Kretanje organela u stanicama kose.

Organele su vidljive isključivo mikroskopski, obrađeni metodom frakcioniranja stanica. Najraznovrsnije tipove organela nalazimo u eukariotskim stanicama viših organizama, iako su nedavno dokazi o njihovu prisustvu pronađeni i u prokariota. Uz navedene organele postoje i stanične strukture sastavljene od nakupina makromolekula koje provode određenu specifičnu funkciju, a za koje ne možemo upotrijebiti isti naziv.

Remove ads

Organele eukariota

Eukarioti su strukturno najsloženiji tip stanica, po definiciji organizirani u manje odjeljke zatvorene lipidnim membranama koje odgovaraju staničnoj membrani. Veće se organele (npr. jezgra i vakuole) raspoznaju već pod svjetlosnim mikroskopom, pa spadaju među prva otkrića nakon izuma mikroskopa.

Dolje navedene organele iako su univerzalne ipak nemaju sve eukariotske stanice. Uz ovisnost o vrsti, postoje i iznimke u broju membrana ili broju istovrsnih organela.

Više informacija glavna funkcija, građa ...
Više informacija glavna funkcija, građa ...

ostale strukture:

Remove ads

Organele prokariota

Prokarioti ne pokazuju eukariotski stupanj složenosti, pa se prije držalo da odražavaju jako oskudnu unutarnju organizaciju, tj. da nemaju unutarnje membranom zatvorene strukture. Te su tvrdnje u pitanje dovela nedavna otkrića proteinskih mikroodjeljaka i lipidnih magnetosoma.

Više informacija glavna funkcija, građa ...
Remove ads

Izvori

Loading related searches...

Wikiwand - on

Seamless Wikipedia browsing. On steroids.

Remove ads