Stjepan Bobek

Stjepan Bobek (Zagreb, 3. prosinca 1923. – Beograd, 22. kolovoza 2010.^[2]), bio je hrvatski nogometaš, jugoslavenski reprezentivac i nakon završetka igračke karijere trener.

Stjepan Bobek
Stjepan Bobek
Osobni podatci
Nadimak	Štef
Rođenje	3. prosinca 1923. Zagreb, [
Smrt	22. kolovoza 2010. Beograd
Pozicija	napadač, veznjak
Mlađi uzrasti
1935. – 1938.	HŠK Derby Zagreb
Igračka karijera*
Godina	Klub	Nast. (gol.)
1938. – 1942. 1941. 1942. – 1944. 1944. – 1945. 1945. 1945. – 1959.	ŠK Zagreb → Admira Wacker Ličanin Zagreb Građanski Zagreb JA Partizan Beograd	000? 000(?) 000? 000(?) 000? 000(?) 000? 000(0) 0003 000(8) 0198 0(121)
Reprezentativna karijera**
1943. – 1945. 1946. – 1956.	Hrvatska (mladi) Jugoslavija	000? 000(?) 0063 00(38)
Trenerska karijera
1959. 1959. 1960. – 1963. 1963. – 1967. 1967. – 1969. 1969. – 1970. 1970. – 1971. 1972. 1975. 1976. – 1978. 1978. – 1981. ? – ?	Legia Varšava Partizan Beograd (mlada momčad) Partizan Beograd Panathinaikos Atena Partizan Beograd Olympiakos SFP Altay Izmir[1] NK Dinamo Zagreb Panathinaikos Atena Espérance Tunis FK Vardar Skoplje FK Galenika Zemun
Osvojene medalje
nogomet Olimpijske igre srebro London 1948. Jugoslavija srebro Helsinki 1952. Jugoslavija
Portal o životopisima
Portal o nogometu

Igračka karijera

Klupska karijera

Grafit s likom Stjepana Bobeka u Njegoševoj ulici u Beogradu

Nogometnu karijeru započeo je 1935. godine u HŠK Derby Zagreb kao dvanaestogodišnjak.^[3] Za HŠK Derby Bobek je prvi put nastupio 17. svibnja 1935. godine, a da bi mogao igrati bio je, zbog nedostatne dobi, prijavljen na ime i godište tri godine starijeg brata Vilka.^[4] Od 1938. do 1942. godine igrao je u klubu ŠK Zagreb.^[5] Godine 1941., nakon uspostave NDH, predsjednik kluba Vidović, šalje ga u austrijski prvoligaški klub Admiru Wacker gdje ostaje nešto više od šest mjeseci.^[4] Zatim je igrao za HŠK Ličanin iz Zagreba (1942. – 1944.) i zagrebački Građanski (Dinamo) (1944. – 1945.). Građanskom je pristupio 18. kolovoza 1944. godine na poziv Martona Bukovija.^[4] Godine 1945. prešao je u beogradski Partizan. Bio je dva puta najbolji strijelac Prvenstva Jugoslavije i to 1945. godine s 8 zgoditaka i u sezoni 1953./54. s 21 zgoditkom.^[5] Za FK Partizan Stjepan Bobek odigrao je ukupno 471 utakmicu i postigao 417 pogodaka.^[6] Bobek je osvojio dva prvenstva (1946./47., 1948./49.) i četiri kupa (1947., 1952., 1954., 1956./57.) s Partizanom. Na prvenstvenoj utakmici FD 14. oktobar – Partizan (1:10), u Nišu 1946. godine, postigao je 9 pogodaka.^[5] Godine 1995. u velikoj anketi Partizanovog vesnika, organiziranoj za pedesetu obljetnicu kluba, izabran je u najbolju momčad do tada^[6] te za najboljeg igrača FK Partizana svih vremena.^[6][7]

Reprezentativna karijera

Za mladu nogometnu reprezentaciju Hrvatske igrao je od 1943. do 1945. godine. Za seniorsku reprezentaciju Jugoslavije debitirao je 9. svibnja1946. godine u prijateljskoj utakmici protiv Čehoslovačke u Pragu. Prvi pogodak postigao je već 29. rujna iste godine, kada je Jugoslavija pobijedila Čehoslovačku s 4:2. Za reprezentaciju Jugoslavije odigrao je 63 utakmice i postigao 38 pogotka. Zadnju utakmicu za nogometnu reprezentaciju Jugoslavije odigrao je 16. rujna 1956. godine protiv Mađarske u Beogradu (1:3).

Bio je sudionikom dva svjetska nogometna prvenstva i to: u Brazilu 1950. godine i u Švicarskoj 1954. godine, kao i dvije Olimpijade: u Londonu 1948. godine i u Helsinkiju 1952. godine na kojima osvaja dvije srebrne medalje.^[8]

Trenerska karijera

Nakon završetka igračke karijere trenirajući klubove u Jugoslaviji (FK Partizan Beograd, NK Dinamo Zagreb, FK Vardar Skoplje, FK Galenika Zemun), Poljskoj (Legia Varšava), Grčkoj (Panathinaikos Atena, Olympiakos Pirej) Turskoj (Altay Izmir) i Tunisu (Espérance) Bobek je osvojio pet državnih prvenstava (tri s Partizanom 1961., 1962., 1963., i dva s Panathinaikosom 1964., 1965.) i dva kupa (grčki s Panathinaikosom 1967., i tuniški s Espérance 1976.). U drugoj saveznoj ligi Jugoslavije s FK Vardarom osvojio je prvo mjesto i promociju u viši razred natjecanja. Isto tako je i zemunsku Galeniku uveo u prvoligaško društvo.^[4]

Priznanja

Individualna

• Najbolji strijelac Prvenstva Jugoslavije (2): 1945. godine s 8 pogodaka i 1953./54. s 21 pogotkom.
• Nagrada Sportskog saveza Beograda za životno djelo, 1989. godine.^[9]

Klupska

Igračka

FK Partizan Beograd

• Prvak Jugoslavije (2): 1946./47., 1948./49.
• Kup maršala Tita (4): 1947., 1952., 1954., 1956./57.

Trenerska

FK Partizan Beograd

• Prvak Jugoslavije (3): 1960./61., 1961./62., 1962./63.

Panathinaikos Atena

• Prvak Grčke (2): 1963./64., 1964./65.
• Grčki kup (1): 1967.

Espérance Tunis

• Tuniški kup (1): 1976.

Reprezentativna

Jugoslavija

• Olimpijske igre (2): Srebrna medalja London 1948., Srebrna medalja Helsinki 1952.

Rekordi i zanimljivosti

• 2 puta najbolji strijelac Prvenstva Jugoslavije: 1945. godine s 8 pogodaka i u sezoni 1953./54. s 21 pogotkom.^[5]
• 9 pogodaka u jednom prvoligaškom susretu (utakmica 14. oktobar – Partizan, 1:10) u Nišu 1946. godine.^[8]
• 7 pogodaka za redom od 38. minute do 88. minute (utakmica 14. oktobar – Partizan, 1:10) u Nišu 1946. godine.^[8]
• 8 pogodaka u jednoj kup utakmici 1951. godine.^[8]
• 16 pogodaka u završnici kupa 1951. godine.^[8]
• 41 pogodak ukupno u kupu.^[8]
• 38 pogodaka za A reprezentaciju.^[8]
• 44 uzastopna nastupa za A reprezentaciju Jugoslavije.^[8]
• Prvi reprezentativac koji je nakon Drugoga svjetskog rata nakupio 50 nastupa za A reprezentaciju Jugoslavije.^[8]
• Prvi reprezentativac koji je odigrao 60 utakmica za A reprezentaciju Jugoslavije.^[8]
• Kao trener za redom osvaja: tri prvenstava Jugoslavije (Partizan 1961., 1962., 1963.) i dva prvenstva Grčke (Panathinaikos 1964., 1965.)