Vedrana Rudan

Vedrana Rudan (Opatija, 29. listopada 1949.) hrvatska je književnica, novinarka i društvena kritičarka.^[1][2]

Vedrana Rudan
Vedrana Rudan
Rođenje	29. listopada 1949.
Prebivalište	Rijeka
Nacionalnost	Hrvatica
Zanimanje	književnica i novinarka
Suprug	Ljubiša Drageljević
Portal o životopisima

Životopis

Završila je hrvatski i njemački jezik na Pedagoškoj akademiji u Rijeci. Bila je učiteljica, turistički vodič, prodavala je sladoled, radila je kao novinarka za više hrvatskih novina. Radila je kao urednica na Hrvatskome radiju i bila voditeljica televizijske emisije. 1991. dobila je otkaz. Prvostupanjskom sudskom presudom 1993. vraćena je na posao, ali je uskoro sama dala otkaz. U siječnju 2009. dobila je otkaz na Novoj TV.

Piše kratkim i britkim stilom. Članica je Hrvatskog društva pisaca.

Objavila je djela koje su prevedena na: engleski, mađarski, slovenski, poljski, francuski, talijanski, ruski i makedonski jezik. U Rusiji joj je prevedeno nekoliko knjiga, a u Americi nekoliko priča i knjiga. Kazališne predstave dramatizirane prema njezinim knjigama igrane su u: Rijeci, Zagrebu, Beogradu, Varšavi, Londonu, Santa Monici, Budimpešti.^[3]

Stavovi

Pojedini mediji optužuju Vedranu Rudan za antisemitizam. U svojoj kolumni u Nacionalu napisala je kako hrvatski Židovi hrvatske nacionaliste etiketiraju kao fašiste, a istodobno podržavaju one koji imaju bliske veze s Izraelom.^[4] Rudan je 2009. na Dan sjećanja na holokaust na Novoj TV usporedila stanje u Gazi s holokaustom. Zbog toga je prekinuta njezina suradnja s Novom TV, a Rudan je ustvrdila da je razlog tomu članstvo vlasnika Nove TV u Svjetskom židovskom kongresu.^[5]

Više je puta u svojim javnim nastupima Katoličku Crkvu nazvala "zločinačkom organizacijom".^[6]

Nerijetko u svojim kolumnama i pojavljivanjima u medijima optužuje SAD za poticanje ratnih sukoba i nemira na svjetskoj razini. Iznimno kritički se postavlja prema ulozi Baracka Obame i Joe Bidena u ratnim previranjima. Drukčije mišljenje ima o bivšem predsjedniku Donaldu Trumpu za kojeg nije skrivala javne simpatije, ističući da njegova vladavina nije bila "ogrnuta demokratskim fašizmom" kao što je to bio slučaj kod njegovih prethodnika i nasljednika.^[7]

Pisala je i o invaziji Rusije na Ukrajinu 2022. Smatra da se ne radi o ratu između Rusije i Ukrajine, već Rusije i SAD-a. Drži da je odgovornost i krivnja SAD-a znatno veća od ruske te Vladimira Putina ne smatra pokretačem rata. U kolumni Zimmer frei optužuje ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog, da je "licemjer" jer navodno iznajmljuje vile u inozemstvu ruskim državljanima.^[8]

Između ostalog, Rudan se protivi posvajanju djece iz siromašnih (afričkih) zemalja, navodeći da to "najčešće jest kriminal i svi to znamo". U kolumni Pošto crna beba?, koju je objavila u siječnju 2023., kritizirala je skupinu hrvatskih građana, inače blisku lijevoj političkoj stranci Možemo!, koju je uslijed pokušaja posvajanja djece iz DR Konga pritvorila zambijska vlast, i to zbog sumnje u trgovinu ljudima. Njihov čin, kao i slične činove, Rudan povezuje s rasizmom, robovlasništvom, bjelačkom nadmoći, lažnom humanosti i sl.^[9][10]

Potpisnca je Deklaracije o zajedničkom jeziku, u kojoj se tvrdi da se u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Srbiji i Crnoj Gori govore nacionalne standardne varijante zajedničkog policentričnog standardnog jezika.^[11][12]

Osobni život

U emisiji Nedjeljom u dva u ožujku 2025. s Aleksandrom Stankovićem otkrila je da boluje od rijetke vrste karcinoma. Pred sam kraj emisije izjavila je: "Želim reći da ima jako puno ljudi koji me vole i da ja volim njih. I da sam besmrtna. Neka moju smrt shvate kao odlazak na područje bez signala."^[13]

Djela

• Uho, grlo, nož (Zagreb, 2002.)
• Ljubav na posljednji pogled (Zagreb, 2003.)
• Ja, nevjernica (Zagreb, 2005.)
• Crnci u Firenci (Zagreb, 2006.)
• Kad je žena kurva, kad je muškarac peder (Zagreb, 2008.)
• Strah od pletenja (Zagreb, 2009.)
• Dabogda te majka rodila (Zagreb, 2010.)
• Kosturi okruga Madison (Zagreb, 2012.)
• U zemlji krvi i idiota (Zagreb, 2013.)
• Amaruši (Zagreb, 2013.)
• Zašto psujem (Beograd, 2015.)
• Muškarac u grlu (Beograd, 2016.)
• Život bez krpelja (Beograd, 2018.)
• Ples oko sunca: autobiografija (Beograd, 2019.)
• Dnevnik bijesne domaćice: predgovor novom izdanju (Beograd, 2020.)
• Puding od vanilije (Beograd, 2021.)
• Doživotna robija (Beograd, 2022.)
• Besplatna dostava (Beograd, 2023.)