Dopušteno je slaviti samo sakramente pomirenja i bolesničkoga pomazanja, a Sveta pričest može se dijeliti samo kao popudbina (viaticum).

Crkva u svojoj tradiciji čuva veliko blago. Tako je za Veliku subotu svojstveno Vazmeno bdjenje, koje se slavi noću te ga nije prikladno započeti prije nego padne noć, a treba završiti prije svanuća nedjelje. Tada se vjernici okupljaju oko ognja, koji svećenik blagoslovi. Tim se plamenom upali i uskrsna svijeća koja predstavlja samoga Isusa Krista. Svećenik na svijeću stavlja simbole A i Ω. To označava Krista koji je i početak (Alfa) i svršetak (Omega). Također se na svijeću stavljaju brojevi tekuće godine. Narav znaka iziskuje da se svake godine u Vazmenom bdjenju blagoslivlje nova uskrsna svijeća, napravljena od prirodnoga voska. Uskrsna svijeća kroz čitavo vazmeno vrijeme stoji kod ambona i pali se u svim zajedničkim bogoslužnim činima. Upravo tim bdjenjem vjernici započinju slaviti Uskrs.

Također je običaj da se u Vazmenoj noći u zajedništvo Crkve prime katekumeni. Katekumenat je priprava odraslih za primanje sakramenata kršćanske inicijacije. Sakramenti kršćanske inicijacije jesu krštenje, Euharistija i sveta potvrda. Svećenik katekumene krsti vodom iz studenca koji je blagoslovio na Vazmenomu bdijenju. U taj se studenac također uranja i Uskrsna svijeća. Prikladno je da đakon ili svećenik pjeva hvalospjev uskrsnoj svijeći (Exultet), koja predstavlja Isusa Krista. U tomu hvalospjevu, svećenik moli Gospodina neka Uskrsna svijeća razgoni mrak te noći.

Prije liturgijskih reformi 1955. godine, postojao je obred i ophod nazvan Uskrsnuće tijekom kojeg bi svećenik simbolično iznio monstrancu iz božjeg groba.^[1] Ovaj je obred još uvijek populan među katolicima u Poljskoj.^[2]

Nazivi

Bogoslužje

Molitve

Povezani članci

Izvori