Wang Shu
From Wikipedia, the free encyclopedia
Remove ads
Wang Shu (kineski: 王澍, 4. studenog 1963.) je međunarodno priznati kineski arhitekt koji živi i radi u Hangzhou, Zhejiang (Kina), gdje je i dekan Škole arhitekture Kineske akademije umjetnosti; dobitnik prestižne Pritzkerove nagrade za arhitekturu.[1]
Remove ads
Životopis
Wang Shu je rođen u glavnom gradu Ujgurske autonomne pokrajine Xinjiang, Ürümqiju, gdje mu je majka knjižničarka, usprkos Kulturnoj revoluciji (1966. – 76.), omogućila da što više čita.[2] Kao kompromis između svoje želje da studira umjetnost i roditeljske da studira inženjerstvo, Wnag Shu se odlučio za studij arhitekture na Tehnološkom institutu u Nanjingu (danas „Jugoistočno sveučilište”), gdje je diplomirao 1988. god.[1]
Iako je živio u Urumqiju i Pekingu, Wang Shu se odlučio naseliti u Hangzhou zbog krajolika i bogate umjentičke tradicije. Tu je radio za Likovnu akademiju Zhejianga (danas Kineska akademija umjetnosti) i 1990. god. izradio svoj prvi projekt, Omladinski centar u malom obližnjem gradiću, Hainingu.[1] No, uslijedile su duge godine bez projekata, tijekom kojih je njegova supruga, također arhitektica, Lu Wen, zarađivala za obitelj[2] u njihovoj zajedničkoj tvrtki koju su nazvali „Amaterski arhitektonski studio”. Wang Shu je iskoristio to vrijeme za stručno usavršavanje i doktorirao je na Sveučilištu Tongji u Šangaju 2000. god. Iste godine postao je profesorom Kineske akademije umjetnosti u Hangzhou, gdje je 2003. postao šefom odjela arhitekture, a 2007. god. i dekanom fakulteta.[1]
Od tada projektira brojne građevine koje redom osvajaju nagrade i svjetska priznanja. Najveće priznanje je doživio 2012. godine kada mu je dodijeljena prestižna Pritzkerova nagrada za arhitekturu zbog „jedinstvene sposobnosti prizivanja prošlosti bez izravnog citiranja povijesti” i stoga što je njegov rad „bezvremenski, duboko okorijenjen u svom univerzalnom kontekstu”[3]
Remove ads
Djela
God. 2000. Wang je projektirao Knjižnicu Wenzheng koledža Sveučilišta Soochow, za koju je dobio Kinesku nagradu za arhitekturu 2004. god.[4] Također, njegovih pet zgrada izgrađenih širom grada Ningboa osvojili su Nagradu Holcim za održivu izgradnju 2005. god., njegovi Stanovi vertikalnih dvorišta u Hangzhou su nominirani za Internacionalnu nagradu Highrise, a Ningbo muzej s pročeljem od recikliranih opeka (odražavajući svoje povijesno okruženje) iz 2008. god. osvojio je najveću arhitektonsku nagradu Kine, Lu Ban nagradu 2009. god.[5]
»U doba kojemu je cilj ponuditi poseban, individualni stil, Shu je izbjegavao takva predodređenja. Ironično, svojim načinom neprimjetnog umrežavanja suvremenog s kulturnim, inovacija s tradicijom, Shuovo djelo je počelo da se definira. Njegov rad je prožet svježim materijalnim suprotstavljanjem i izražajnom kvalitetom koja se zasniva na tradicionalnim formalnim proporcijama i mjerilima.«(Karen Cilento, The Local Architect / Wang Shu, ArchDaily, 28. veljače 2012.)
Kronološki popis poznatijih djela
- 1990. Omladinski centar, Haining, Zhejiang, Kina
- 2000. Wenzheng knjižnica Sveučilišta Soochow, Suzhou, Jiangsu, Kina
- 2001. – 05. Muzej umjetnosti Ningboa, Zhejiang, Kina
- 2002. – 07. Stanovi vertikalnih dvorišta, Hangzhou, Zhejiang, Kina
- 2003. Kuća Sanhe, Nanjing, Jiangsu, Kina
- 2003. – 06. Keramička kuća, Jinhua, Zhejiang, Kina
- 2003. – 06. Pet razbacanih zgrada, Ningbo, Zhejiang, Kina
- 2003. – 08. Ningbo muzej, Ningbo, Zhejiang, Kina
- 2006. Vrt pločica, Venecijanski bijenale arhitekture, Venecija, Italija
- 2007. – 09. Obnova ulice starog grada Zhongshana, Hangzhou, Zhejiang, Kina
- 2010. Ningbou Tengtou paviljon za Expo 2010, Šangaj, Kina
Remove ads
Izvori
Vanjske poveznice
Wikiwand - on
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Remove ads