Čileanska nogometna reprezentacija
From Wikipedia, the free encyclopedia
Čileanska nogometna reprezentacija je nacionalni nogometni sastav Čilea, pod vodstvom Federación de Fútbol de Chile (šp. za „Čileanski nogometni savez”) koji je osnovan 1895. godine. Prvu utakmicu reprezentacija je odigrala u Buenos Airesu protiv Argentine (poraz 3:1) 1910. godine.
Čile | |||
---|---|---|---|
Nadimak | La Roja El Equipo de Todos | ||
Nogometni savez | Federación de Fútbol de Chile | ||
Izbornik | Reynaldo Rueda | ||
Kapetan | Claudio Bravo | ||
Najviše nastupa | Claudio Bravo (112) | ||
Najbolji strijelac | Alexis Sánchez Marcelo Salas (37) | ||
FIFA-ina ljestvica | 4. (stanje 1. travnja 2017.) | ||
Prvi međunarodni nastup Argentina 3:1 Čile | |||
Najveća pobjeda Čile 7:0 Venezuela (Santiago, Čile, 29. kolovoza 1979.) | |||
Najveći poraz Brazil 7:0 Čile | |||
Nogometno SP | |||
Nastupi | 8 (prvi put 1930.) | ||
Najbolji rezultat | treće mjesto (1962.) | ||
Copa América | |||
Nastupi | 38 (prvi put 1916.) | ||
Najbolji rezultat | prvaci (2015., 2016.) |
Osvojene medalje | ||
---|---|---|
Svjetska prvenstva | ||
bronca | Čile 1962. | |
Olimpijske igre | ||
bronca | Sydney 2000. |
Čile je punopravni član CONMEBOL-a i FIFA-e – kontinentalnih i međunarodnih nogometnih saveza te nosi Fifin kod – CHI. Službeni domaći stadion je Estadio Nacional de Chile u Santiagu.
Reprezentacija je dosad nastupala na osam svjetskih prvenstava, od čega je završetkom Svjetskog prvenstva u Južnoj Africi, Čile ostvario najveći rang na službenoj Elo ljestici u povijesti – 7. mjesto. Također, Čile je 1962. godine bio domaćin Svjetskoga prvenstva na kojem je osvojio broncu, pobijedivši u borbi za treće mjesto reprezentaciju Jugoslavije. Od ostalih važnijih trofeja, Čile je osvojio dvije bronce i srebro na Panameričkim igrama (1951., 1963. i 1987.). Mlada reprezentacija igrala je u dvije završnice pred-olimpijskih turnira, a osvojila je i broncu na Olimpijskim igrama u Sydneyju 2000. godine.
Najvećim reprezentativnim pobjedama smatraju se utakmice protiv Venezuele (29. kolovoza 1979.) i Armenije (1. travnja 1997.).[1] U obje utakmice Čile je deklasirao protivnika s visokih 7:0.