Alfabbetu sicilianu

From Wikipedia, the free encyclopedia

Remove ads

L'Alfabbetu sicilianu nn'avi 23 littri,[1][2] pricisamenti:

ABCDḌḍEFGHIJLMNOPQ RSTUVZ
abcdḍḍefghijlmnopqrstuvz

Macari Salvaturi Camilleri[3] cci agghiunci la littra «Dd», voli diri lu sonu retruflessu carattirìstica dû sicilianu, chi si vidi scrittu macari comu ḍḍ[4][5] o raramenti comu «ddh» o «ddr» videmma.

L'alfabbetu sicilianu assimigghia l'alfabbeti neolatini (catalanu, talianu, spagnolu, còrsu, ecc.) e sarva la littra latina «J», chi veni usatu ô principiu di na palora quannu havi la qualitati d'un cunzunanti. Si vidi puru nta na pusizzioni ntervucàlica, spiciarmenti quannu si ncòntranu dui «i», p'asempiu: «addijiri»[6]. Lu sonu dâ «J» si muta ô principiu di na palora (addipenni quali littra veni prima), p'asempiu: «haiu a jiri» si prununza /aiu a gghiri/; e «un jornu» si prununza /ungnornu/.

Li «b», «r» e «z» sònanu duppi ô principiu di na palora, ma sarvu quarchi ccizzioni, nun si scrìvunu duppi. Li «b» e «z» vennu scritti quasi sempri duppi a mmenzu na palora (sarvu quannu la «r» è prima di na «b» o «z», p'asempiu: «arba» e «arzari»[7].

Remove ads

Rifirimenti

Loading related searches...

Wikiwand - on

Seamless Wikipedia browsing. On steroids.

Remove ads