Ahejci (pleme)
From Wikipedia, the free encyclopedia
Ahejci ili Ahajci (starogrčki: ) bili su pripadnici jednog od četiri glavna plemena na koja su se delili žitelji antičke Grčke, uz Eoljane, Jonjane i Dorane. Prema osnivačkom mitu koji je zabeležio Hesiod, ime su dobili po Aheju, mitskom utemeljitelju ahajskog plemena, koji je navodno bio jedan od sinova Ksuta te brat Jona, osnivača jonskog plemena. Sam Ksut je, pak, bio sin Helena, mitskog pretka grčkog ("helenskog") naroda.[1]
Historijski posmatrano, pripadnici ahajskog plemena naseljavali su oblast Ahaje na severnom Peloponezu. Ahajci su igrali aktivnu ulogu u grčkoj kolonizaciji južne Italije, gde su 710. pne. osnovali grad Kroton, koji je kasnije postao kao mesto u kome je osnovana pitagorejska škola antičke filozofije.[2] Za razliku od ostalih plemena (Jonjana, Dorana i Eoljana), Ahajci u klasičnom razdoblju nisu govorili posebnim dijalektom, već su koristili jedan oblik dorskog dijalekta.[3]