![cover image](https://wikiwandv2-19431.kxcdn.com/_next/image?url=https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/e/e1/Al-Mansur_Calata%25C3%25B1azor.jpg/640px-Al-Mansur_Calata%25C3%25B1azor.jpg&w=640&q=50)
Almanzor
From Wikipedia, the free encyclopedia
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/7/72/Disambig.svg/20px-Disambig.svg.png)
Abu Aamir Muhammad Ibn Abdullah Ibn Abi Aamir, Al-Hajib Al-Mansur (arapski: أبو عامر محمد بن عبد الله بن أبي عامر الحاجب المنصور) (cca. 938 - 8. august 1002), najpoznatiji po španskom imenu Almanzor, bio je de facto vladar Al-Andalusa (muslimanska Španija) krajem 10. i početkom 11. vijeka, poznat po tome što su upravo za vrijeme njegove vladavine muslimanski Mauri stekli vrhunac teritorijalne ekspanzije, moći i uticaja u Iberiji.
![Thumb image](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/e/e1/Al-Mansur_Calata%C3%B1azor.jpg/320px-Al-Mansur_Calata%C3%B1azor.jpg)
![Thumb image](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/0/01/Al_Andalus_-_2.png/640px-Al_Andalus_-_2.png)
Rodio se kao Muhammad Ibn Abi Aamir u arapskoj plemićkoj porodici u Algecirasu. Kao mladić je došao u Cordobu, tadašnju prijestolnicu Kalifata kako bi studirao književnost i pravo. Tamo je privukao pažnju svojim administrativnim sposobnostima, te je postao upravitelj imanja princa Hišama II. Kada je godine 976. umro kalif Al-Hakam II, upravo je Abi Aamir imao kljućnu ulogu u osiguranju nasljedstva za 12-godišnjeg princa. Također mu se pripisuje da je nakon kalifove smrti dao spaliti njegovu znamenitu biblioteku drevnih knjiga.[1] Prvih godina Hišamove vladavine je imao značajan uticaj na njegovu majku i regenticu Subh, a 978. je imenovan za vezira.
Godine 981. je u bitci kod Torravicentea porazio Galiba Al-Nasirija, svog tasta i glavnog suparnika u borbi za vlast. Nakon toga je preuzeo titulu Al-Mansur bi-llah' (Pobjednički milošću Božjom), koja će u Evropi postati njegov nadimak Almanzor.
Nakon što je osigurao vlast u Kalifatu, u potpunosti se posvetio borbi protiv kršćanskih kraljevstava na sjeveru Iberije, te je tokom vladavine vodio čak 57 pohoda, a od kojih su svi bili uspješni. Uglavnom je vodio borbe s Leónom i Kastiljom, a najveći uspjesi su mu bili zauzimanje i pljačka Barcelone 985, Leona 988. te Santiago de Compostele u Galiciji 997. Tada je zaplijenio zvona tamošnje katedrale te ih istopio kako bi od njih napravio svjetiljke za Veliku džamiju u Kordobi.[2][3]
Oženio se za Abdu, kćer Sancha Garcésa, kralja Navarre, i s njom imao sina po imenu Abd al-Rahman, kasnije poznatog po nadimku Sanchuelo (Mali Sancho, arapski: Shanjoul). Nakon što je umro, na mjestu vezira ga je naslijedio sin Abd al-Malik al-Muzaffar. S time se, međutim, nije složio Sanchuelo, što je dovelo do građanskog rata u Kalifatu, koji se raspao na suparnička taifa kraljevstva.
Po njemu je nazvan vrh Pico Almanzor u središnjoj Španiji.