Atomska teorija
From Wikipedia, the free encyclopedia
Atomska teorija (ili atomistika) je naučna teorija po kojoj se tvar sastoji od diskretnih jedinica nazvanih atomima. Filozofski koncept atomizma je postojao još u staroj Grčkoj, ali tek u 19. veku su otkrića u polju hemije pokazala da se materija zaista ponaša kao da je sastavljena od atoma.
Reč atom potiče od starogrčkog prideva atomos, što znači „nedeljiv“.[1] Hemičari 19. veka počeli su da koriste taj termin kako bi ukazali na relativne težine koje se mogu dodeliti jedinicama mase svakog od hemijskih elemenata. Otprilike na prelazu u 20. vek, kroz razne eksperimente sa elektromagnetizmom i radioaktivnošću, fizičari su otkrili da je takozvani „nedeljivi atom“ zapravo konglomerat različitih subatomskih čestica (uglavnom elektrona, protona i neutrona), koji mogu postojati odvojeno jedni od drugih. Zapravo, u određenim ekstremnim okruženjima, poput neutronskih zvezda, ekstremna temperatura i pritisak sprečavaju postojanje atoma u potpunosti.
Pošto je utvrđeno da su atomi deljivi, fizičari su kasnije izmislili termin „elementarna čestica“ za čestice koje su navodno nedeljive.