Austro-ugarska okupacija Bosne i Hercegovine 1878
From Wikipedia, the free encyclopedia
Godine 1878. su velike evropske sile u Berlinu, na znamenitom Berlinskom kongresu nastojale izbjeći veliki rat izazvan nezadovoljstvom Velike Britanije činjenicom da je Rusija Sanstefanskim mirovnim ugovorom stekla ogroman utjecaj na Balkanu. Na kongresu je odlučeno da se Sanstefanski ugovor stavi van snage, a jedna od odluka se ticala i Bosne i Hercegovine, koja je po Sanstefanskom ugovoru trebala dobiti široku autonomiju u okviru Otomanskog Imperija.
Austro-ugarska okupacija Bosne i Hercegovine | |||||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
| |||||||||
Sukobljene strane | |||||||||
Austro-Ugarska |
Bosna i Hercegovina Osmansko Carstvo | ||||||||
Komandanti i vođe | |||||||||
Josip Filipović | razni muslimanski feudalci | ||||||||
Snage | |||||||||
198.930 (ukupno) 91.260 (prosječno)[1] |
79.000 pobunjenih 13.800 osmanskih vojnika[2] | ||||||||
Žrtve i gubici | |||||||||
1.205 ubijenih 2.099 umrlo od bolesti |
nepoznato |
Berlinski Kongres je, pak, ostavio BiH formalno u sastavu Otomanskog Imperija, ali je zato odlučeno da na teritoriju BiH i Sandžaka uđu austro-ugarske trupe kako bi zavele red i mir, odnosno spriječile zločine nad kršćanskim stanovništvom koje su bili povod hercegovačkom ustanku i rusko-turskom ratu.
Odluka Berlinskog kongresa je izazvala veliko nezadovoljstvo među muslimanskim stanovništvom Bosne i Hercegovine, posebno među feudalcima koji su se zabrinuli za svoje privilegije, kao i ponadali autonomiji po odredbama Sanstefanskog ugovora. Zbog toga je veliki broj njih odlučio austro-ugarskim okupacijskim snagama pružiti oružani otpor, a priključio im se dio regularnih turskih trupa.
Iako je otpor u nekim slučajevima bio žestok, i iako su austro-ugarske snage trpjele poraze i neočekivane gubitke, nejedinstvo, slabo naoružanje i organizacija ustanika je vrlo brzo dovela do poraza. Austro-ugarske snage su za dva mjeseca uspjele okupirati Bosnu i Hercegovinu.