![cover image](https://wikiwandv2-19431.kxcdn.com/_next/image?url=https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/2/21/Batalla_de_Boyaca_de_Martin_Tovar_y_Tovar.jpg/640px-Batalla_de_Boyaca_de_Martin_Tovar_y_Tovar.jpg&w=640&q=50)
Bitka kod Boyace
From Wikipedia, the free encyclopedia
Bitka kod Boyace bila je jedna od bitaka Borbe za nezavisnost Latinske_Amerike. Odvila se 7. augusta 1819. između južnoameričkih ustanika španjolskih snaga. Bitka je završila pobjedom ustanika i oslobođenjem kolonije Vicekraljevstva Nova Granada (današnje Kolumbije).[1]
Bitka kod Boyace | |||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|
Segment Borbe za nezavisnost Latinske_Amerike | |||||||
![]() Prizor iz bitke (slika: Martín Tovar y Tovar) | |||||||
| |||||||
Sukobljene strane | |||||||
![]() Ujedinjene provincije Nove Granade Britanska legija |
![]() | ||||||
Komandanti i vođe | |||||||
Simón Bolívar Francisco Santander |
José Barreiro | ||||||
Snage | |||||||
oko 3,000 vojnika[1] | oko 2,670 vojnika | ||||||
Žrtve i gubici | |||||||
13 poginulih, 53 ranjenih | 100 poginulih, 150 ranjenih, 1,650 zarobljenih |
Ustanička vojska od oko 3,000 ljudi pod vodstvom generala Simóna Bolívara i Francisca Santandera prvo je iznenadila i porazila Španjolce u preliminarnim borbama kod Gámeze (12. jul) i Pantano de Vargasa (25. jul) i zauzela Tunju 5. augusta.[1]
U posljednjoj bitci kod Boyace, Santander je odsjekao španjolsku predhodnicu kod Mosta Boyacá, dok su Bolívarove jedinice napale glavne snage 800 metara dalje, zarobivši oko 1800 vojnika i španjolskog komandanta.[1]
Bolívar je nakon tog 10. augusta zauzeo Bogotu u kojoj je dočekan kao osloboditelj Nove Granade. Formirao je privremenu vladu sa Santanderom kao potpredsjednikom i vršiteljem dužnosti šefa vlade. Bolívar je nakon tog otputovao u Angosturu u Venezueli, gdje je objavio svoj plan za formiranje Republike Velike Kolumbije.[1]