From Wikipedia, the free encyclopedia
Blast povrede, (engl. ) su složene (udružene) fizičke povreda tkiva i organa koja nastaje nakon direktnog ili indirektnog dejstva udarnog talasa eksplozije. Blast povrede nastale u toku eksplozije, najčešće su iz grupe mehaničkih povreda i mnogo su teže ako nastanu u zatvorenom prostoru.[1]
Incidenca blast povreda je sporadična i redka, ali ponekad sa tendencijom da se one grupiše u veće ili manje grupe, od nekoliko do više stotina povređenih u isto vreme, što može izazvati paniku, dezorganizaciju i privremeni kolaps u radu na zdravstvenom zbrinjavanju.
Između 1991. i 2000, dogodila su se 93 teroristička napada širom sveta sa više od 30 žrtava i 885 eksplozija.[2]
Podmetanje eksplozivnih naprava u Njujorku (11. septembra 2001.) ,Londonu, Bagdadu, Madridu, Čečeniji, Avganistanu,.... samo su neki od terorističkih napada u svetu sa velikim brojem žrtava koje su zadobile razne vrste blast povreda.
Iako su mnoge zemlje pošteđene terorističkih napada i dalje u svetu postoji veliki potiencijal za korišćenje aksplozivnog oružja, što zahteva stalnu pripremu, opremanje i obučavanje zdravstvenog osoblja svih zemalja sveta u zbrinjavanju velikog broja povređenih sa znacima blast povreda.
Učestalost nastanka blast povreda pre svega zavisi od;
Stopa smrtnosti kod blast povreda veoma varira u približno sličnim incidentima. U jednoj analizi kod 29 terorističkih bombardovanja velikih razmera između 1966. i 2002. bilo je 8.364 žrtava, uključujući i 903 umrle osobe odmah nakon povređivanja i 7.461 povređenih osoba.[2]
Eksplozivi se razvrstavaju u dve kategorije kao; eksplozivi visokog reda (HE) (engl. ) i (LE) - eksplozivi nisko reda (LE) (engl. )
Red eksploziva | Karakteristike eksploziva |
---|---|
Eksplozivi visokog reda |
|
Eksplozivi nisko reda |
|
U toku eksplozija nastaje brzo uvećanje zapremine vazduha i oslobađanje ekstremne količine energije, koja po pravilu izaziva oštećenja. Obično je praćena i stvaranjem visoke temperature i pojavom gasova.
U udarnom talasu dolazi do hemijske reakcije u toku koje materije iz tečnog ili čvrstog agregatnog stanja prelaze u gasovito, što za nekoliko puta uvećava zapreminu te materije prelaskom u gasovito stanje (gas ima veću zapreminu). Stvoreni gas pod velikim pritiskom širi se koncentrično. U početku velikom brzinom, koja sa rastojawem sve više opada, uz istovremeni gubitak gubeći energije i snage.
Udarni talas van ratnih situacija ili terorističkih napada najčešće je posledica slučajno nastalih eksplozija, kao posledica ljudske greške, zbog nepravilnog skladištenja, rukovanja i upotrebe eksplozivnih materija.
Udarni talas kod terorističkih napada i ratnih dejstava često je „obogaćen“ otrovnim ili radioktivnim materijama i različitim fragmentima (šrapnelima).
Sama eksplozija troši velike količine kiseonika, a eksplozivni materijali su često razne otrovne materije. Nakon ekspolzije nastaju otrovni gasovi i zato se povred mehaničkih povreda javljaju i oštećena tkiva intoksikacijom organizma.[4]
Udarni talas (blast), nastao nakon eksplozije počinje uvećanjem pritiska vazduha u trajanju od nekoliko milisekundi kao posledica sabijanja vazduha. Pritisak je izazvan gustim zidom vazduha koji sabija čelni vazdušni front.
Dimanički pritisak u eksploziji, je vučna snaga koja nastaje iz snažnog polaznog talasa koji se udružuje sa pokretanjem vazdušne mase koja formira udarni talas. Te snage se nazivaju dinamičke, zato što guraju, pomeraju i destrtuktivno deluju na objekte u prostoru. Većina materijalnih oštećenja je posledica kombinovanog dejstva dinamičkog i statičkog pritiska.[4]
Sabijeni gasovi, iz izvora eksplozije kreću se i šire sferično velikom brzinaom u promenjljivom vremenskom trajanju. Brzinu i trajanje udarnog talasa uslovljava;
Intenziteta udarnog talasa sa rastojanjem od centra eksplozije se smanjuje. Kada pritisak iza čela udarnog talasa opadne ispod normalnog atmosferskog pritiska, nastaje talas negativnog pritiska (usisavanje).
Udarni talas daje okolnim molekulima energiju i zato oni putuju u smeru udarnog talasa. Kretanje tih molekula ispoljava se u vidu prolaznih vetrova - „vetra udarnog talasa“.
Ako udarni talas na svom putu naiđe na prepreku, on se od nje delimično ili potpuno odbija, što umnogome zavisi od vrste prepreke. Odbijeni talas će ojačati dolazeći talas i prepreka će biti pod uticajem dva do osam puta veće snage nego što je ima sam talas. Snaga tog učinka zavisi od udaljenosti eksplozije i materijala i njegove izdržljivosti.[4]
Koliko je velika snaga blast talasa najbolje ilustruje citat;
...„Dok uragan ima brzinu vetra (oko 200 ), koji prati relativno mala jačina pritska vazduha (1,72 ), smrtonosni blast-talas kreće se brzinom od 1500 uz izuzetno jak pritisak vazdušnog talasa od(690 ...“
Najveća vrednost pritiska () | Učinak |
---|---|
3-7 | Drobljenje stakla i kristala |
10-38 | Drobljenje mekših materijala |
20-60 | Potpuno uništenje cigle |
>69 | Povrede pluća |
90-130 | 50% mogućnost rupture bubne opne |
160-230 | 1% mogućnost smrti |
230-400 | 50% mogućnost smrti |
>-400 | 100% mogućnost smrti |
Veličina štete koju prouzrokuje udarni talas eksplozije zavisi od:
NAPOMENA:
1 atmosfera = 101,3 , (kilopaskal) = 1.000 paskala.
Jedan paskal, jednak je sili od jednog njutna koja deluje na površini od jednog kvadratnog metra.
Do sada su opisana najmanje četiri mehanizma koja su uzrok povređivanja u toku blasta:[6]
Izazvane su isključivo direktnim dejstvom velikog inicijalnog blast talasa koji se koncentrično širi od centra eksplozije. Vazduh se lakše sabija, za razliku od vode. Kao rezultat toga, primarna blast povreda gotovo uvek pogađa vazduhom ispunjene strukture tela kao što su pluća, unutrašnje uvo, paranazalne šupljine i digestivni trakt.[7]
Ova vrsta povreda izazvana je snažnim strujanjem dislociranih vazdušnih masa izazvanih blastom i praćena je pojavom „letećih predmeta“ koji udaraju o ljude i druge prepreke na njihovom putu.
Kao posledica jakog dejstva oslobođene energije tokom eksplozij nastaju tercijarne blast povrede. Ovaj tip povrede nastaje, akceleracijom/deceleracijom tela izloženog „blast vetru“ u toku koga ljudi lete kroz vazduh i udaraju o druge objekte ili zbog pomeranje velikih objekata, koji mogu naneti povrede i zatrpavanje ruševinom.
Kombinacija napred navedenih mehanizama povređivanja nastaju kvaternerne blast povrede koje obuhvataju sve ostale povrede uzrokovane eksplozijom, kao što su opekotine, mehaničke povrede, i inhalacione povrede izazvane vrelim vazduhom i raznim isparenjima. U kvaternerne blast povreda spadaju i povrede izazvane kontaminacijom nuklearnom radijacijom ili biološko-hemijskim agensima.[8]
Kategorija povrede | Osobine povrede | Lokalizacija na telu | Vrsta povrede |
Primarne |
|
|
|
Sekundarne |
|
|
|
Tercijarne |
|
|
|
Kvarterne |
|
|
|
Primer:
Udar dva mlazna aviona u Trgovački centar u Njujorku (11. septembra 2001 godine) izazvao je relativno mali blast talas, ali su nakon toga požari i rušenje zgrada ubili i povredili hiljade ljudi.
Najčešća medicinska podela blast povreda vrši se na osnovu medija u kome je eksplozija izazvala talase pritiska na;[9]
Vazdušni blast nastaje zbog naglog povećanja atmosferskog pritiska, i ovaj udarni talas putuje najsporije i sam po sebi ne izaziva veće povrede kod čoveka. Najčešće, povrede u toku dejstva vazdušnog blasta, izazvane su parčadima šrapnela ili drugim predmetima koje on nosi, udarcem tela o čvrtu podlogu (na primer zid) ili razne opekotine koje su izazvane toplotom vazdušnog talasa.[4]
Najčešće povrede koje izaziva ovaj talas, (ako je dovoljno snažan) mogu biti; barotrauma uva (cepanje bubne opne) i Barotraumu sinusa, a kod snažnih vazdušnih udara povrede kao što su; barotraumu pluća (pneumotoraks), barotrauma šupljih organa trbuha (ruptura želuca, creva), ali drugih vazduhom ispunjenih grudnih i trbušnih organa.
Vazdušni udarni talas svoje dejstvo ispoljava kroz tri faze;
Udarna faza ili pozitivna faza, nastaje kao posledica eksplozije i širi se sferično od mesta eksplozije. Kod šrenja udarnog talasa dolazi do sagorevanja gorljivih gasova zagreva se vazduh koji zagreva negorljive gasove. Vazduh se brzo zagreva i brzo hladi te ima sposobnost ekspenzije i sabijanja. U toku ekspandiranja talasa nastaju rupe vazduha i stvara potpritisak.
Povratni udar ili negativna faza, nastaje sa snižavanjem snage udarnog talasa koja je sve manja dok ne dostigne konačnu vrednost. Izvan kupole eksplozije, pritisak je sve veći a unutar kupole sve manji. Nastaje potpritisak, koji izaziva povratni udarni talas -imploziju.
Ovu fazu karakteriše nastanak „vetra“.
Vodeni blast, se šri na isti način kao i vazduhu. Povrede nastaju ako na čitavo telo potopljeno u vodi deluje vodeni udarni talas izazvan eksplozijom. Za razliku od vazdušnog kod vodenog talasa eksplozije se prenosi preko vode znatno brže, a sam talas znatno sporije gubi energiju. Smrtni radijus kod vodenog talasa je tri puta veći nego u vazduhu i zato su povrede u vodi znatno češće. Ljudsko telo ima istu gustinu kao morska voda, što dozvoljava da talas prolazi kroz meka tkiva bez izazivanja povreda, ali zato vodeni tala u telu čoveka može izazvati sledeće povrede u šupljim organima koji sadrže gasove;
Ukoliko je udarni talas eksplozije dovoljno jak da se njegova energija prenosi preko čvrste podloge može nastati solid blast. Kroz tvrdu podlogu udarni talas se širi brže nego kroz vodu i vazduh, zbog veeće gustine čvrtse materije. Ovaj talas se širi kroz zemlju, asfalt, beton, metalnu konstrukciju brodova, podmornica ili kroz druge objekte. Povrede kod ove vrste blasta su prelomi kostiju stopala i potkolenice, često praćene i oštećenjem krvih sudova i živaca.
Organi | Vrsta povrede-oštećenja |
Uvo |
|
Oko, orbita, lice |
|
Barotrauma pluća |
|
Digestivni trakt |
|
Srce i krvni sudovi |
|
Nervni sistem |
|
Povrede bubrega |
|
Povrede udova |
|
"Blast pluća" (barotrauma pluća), je direktna posledica udarnog talasa. Nažalost za mnoge nastradale ona je i uzrok smrti. Znaci povrede pluća najčešće se javljaju odmah nakon eksplozije ali mogui nastati i 48 časova kasnije. Povrede pluća mogu biti od malih petehijalnih krvarenja sve do obilnih krvarenja i kolapsa pluća (pneumotoraks). Glavni znaci ovih povreda su otežano disanje, kašalj , pojava krvi u ispljuvku, bol u grudima sve do gubitka svesti i šoka.[3]
Povreda uva zauzimaju značajno mesto u morbiditetu povreda izazvanih vazdušnim udarom. Vrsta povreda uva umnogome zavise od orijentacije uva u odnosu na eksploziju.
Rascep bubne opne je najčešća povreda srednjeg uva i praćena je; nagluvošću, zujanjem, bolovima u uvu, vrtoglavicom, krvarenjem i spoljnjeg ušnog kanala.[3]
Digestivni trakt, sa svojim šupljim organima ispunjenim gasom, je najranjiviji na primarni efekt eksplozije, koja može uzrokovati; neposrednu perforaciju ceva, krvarenje (od malih petehialnih do velikih hematomi), oštećenje trbušne maramice, povrede jetre, slezine bubrega ,rascep testisa itd. Blast povrede trbuha praćene su; mučninom, povraćanjem, pojavom krvi u stolici , bolom u završnom crevu i testisima, neobjašnjivom dehidracijom i padom krvnog pritiska itd. Klinički nalaz može biti odsutan sve do početka komplikacija.[3]
Primarni udarni talas eksplozije može izazvati blaža nagnječenja ili teže povrede mozga bez direktnih udaraca u glavu. Ove povrede (najčešće kod žrtava koje su bile jako blizu ekspolozije) praćene su glavoboljom, umorom, slabom koncentracijom, letargijom, depresijom, anksioznošću, nesanicom itd. Slične neurološke tegobe daje i postraumatski stresni poremećaj koji je česta propratna pojava blast povreda.[3]
Do 10% preživelih u svim eksplozijama imaju značajne povrede oka. Ove povrede uključuju i česte rascepe oka izazvane velikom brzinom projektila. Dominantni simptomi uključuju bol ili nadražaj oka, osećaj stranog tela, poremećaj vida, periorbitalne otoke ili nagnječenja očne jabučice sa pojavom subkonjunktivalnih krvarenja i stranim telima u oku i/ ili očnim kapcima.[3]
Pošto se najčešće blast povrede javljaju istovremeno kod većeg broja ljudi, na mestu povređivanja medicinsko i drugo stručno osoblje pre početka zbrinjavanja mora da prikupi što više različitih informacija o:
Treba imati u vidu da žrtve blasta neposredno po događaju ne mogu da čuju, pa sve komande i komunikacije treba da budu vizuelne!
Lakše povrijeđeni i pokretni bolesnici na bolničko lečenje dolaze samostalno sopstvenim transportom, a teže povređeni se nakon ukazane prve pomoći od strane lekara i drugog medicinskog osoblja na mestu povređivanja ili u ustanovama primarne zdravstvene zaštite, dovoze sanitetskim transportnim sredstvima u pratnji medicinskog osoblja.[10]
Nakon prijema na lečenje kod povređenih se sprovodi kompletna dijagnostika koja između ostalog mora da obuhvati: pregled pluća, trbuha glave i udova kod svih povređenih izloženih jačoj eksploziji. Kod povreda pluća i trbuha dijagnostika se ponavlja više puta.[11]
Nakon ukazanih hitnih mera reanimacije i primerne obrade, dalje lečenje, sprovodi se u skladu sa povredama i poremećajima konstatovanim u toku pregleda i dijagnostike na jedan od sledećih načina;
Seamless Wikipedia browsing. On steroids.
Every time you click a link to Wikipedia, Wiktionary or Wikiquote in your browser's search results, it will show the modern Wikiwand interface.
Wikiwand extension is a five stars, simple, with minimum permission required to keep your browsing private, safe and transparent.