Bogdan Bogdanović
From Wikipedia, the free encyclopedia
Bogdan Bogdanović (Beograd, 20. august 1922. — Beč, 18. jun 2010.) je bio srpski i jugoslovenski arhitekta, filozof, pisac i bivši političar. Značajan je neimar memorijalne arhitekture, spomen-obeležja podignutih u drugoj polovini dvadesetog veka, žrtvama fašizma u Drugom svetskom ratu, širom SFR Jugoslavije, a od kojih je najpoznatiji Kameni cvijet u Spomen području Jasenovac.
- Za ostale upotrebe, v. Bogdan Bogdanović (razvrstavanje).
Bio je profesor Beogradskog univerziteta od 1973. godine. Osnovao je Seosku školu za filozofiju arhitekture u Malom Popoviću, nadomak Beograda, od milošte nazvanu "Mistrija pod orahom". Od 1982. do 1986. je bio gradonačelnik Beograda. Politiku je napustio zbog sukoba sa Slobodanom Miloševićem, a koji je opisao u knjizi Zelena kutija. Zbog istog je sukoba otišao u egzil u Beč gdje živio sa suprugom do smrti 2010. godine.
Srbija koja se javila početkom devetnaestoga vijeka bila je jedna mala simpatična seljačka zemlja, izišla iz revolucije i prihvaćena u Evropi sa romantizmom i oduševljenjem. Srbiju su tad voljeli Nijemci, naročito njemački romantičari. Rankeova knjiga Die serbische Revolution najljepša je himna srpskim ustancima, pa Herder, pa Göthe i njegovo navodno učenje srpskoga. Pazite, jedna mala evropska nacija koja je primljena u Evropu sa toliko pažnje i ljubavi, da završi ovako kako je danas završila, da cio civilizovani svijet okreće od nje glavu kao od čudovišta i monstruma. Srbija je samu sebe izdala.[1]