Ciborijum
From Wikipedia, the free encyclopedia
Ciborijum (grč. κιβώριον) je element ranohrišćanske arhitekture, koji predstavlja posebnu nadstrešnicu u bazilici (ili drugoj crkvi), koja je postavljena iznad časne trpeze, koju štiti. Zbog toga je simbol neba.[1] Ponekad se ciborijum naziva i baldahin.
- Crkva Sv. Petra u Rimu
- Regensburg katedrala u Nemačkoj
- Santa Marija Asunta u Italiji
- St. Ambrođo u Milanu
- San Paolo Fuori le Mura u Rimu
- Katedrala u Sieni