Dino De Laurentiis
From Wikipedia, the free encyclopedia
Agostino "Dino" De Laurentiis (8. 8. 1919. – 10. 11. 2010) bio je italijanski filmski producent. Uz Carla Pontija, bio je jedan od producenata koji su doveli talijansku kinematografiju na međunarodnu scenu nakon drugog svjetskog rata. Producirao je preko 500 filmova, od kojih je čak 38 nominirano za Oscara. U mladosti je imao i kratku glumačku karijeru tijekom 1930-ih i 1940-ih. 1946., njegovo poduzeće Dino de Laurentiis Cinematografica je krenulo u masovnu produkciju filmova. Prvo je financirao filmova talijanskog neorealizma, da bi se u 1960-ima prebacio na kršćanske religiozne epove, špageti vesterne, te potom čak i na produkciju američkih i međunarodnih filmova. 1976. preselio se u SAD.[1] Njegov stil isticao se po tome što je producirao iznimno široki raspon filmskih tematika i žanrova, te se nije libio financirati i razne kultne filmove SF ili fantastičnog žanra, poput Barbarelle (1968), Conan barbarin (1982), Plavi baršun (1986), King Kong (1976), Orca (1977), Flash Gordon (1980) i Dune (1984).
Dino De Laurentiis | |
---|---|
Biografske informacije | |
Rođenje | Agostino De Laurentiis (1919-08-08)8. 8. 1919. Torre Annunziata, Italija |
Smrt | 10. 11. 2010. (dob: 91) Beverly Hills, SAD |
Supružnik | Silvana Mangano (1949-razvod 1988; 4 djece) Martha Schumacher (1990–2010; njegove smrti, 2 djece) |
Profesionalne informacije | |
Zanimanje | filmski producent |
Opus | |
Djelatni period | 1938.–2010. |
Znamenita djela | |
Za film Cabirijine noći (1957) Federica Fellinija dobio je Oscar za najbolji strani film. 2010. uručena mu je i Memorijalna nagrada Irving G. Thalberg.
1949., De Laurentiis se oženio za glumicu Silvanu Mangano, sa kojom je imao četvero djece: Veronicu; Raffaellu; Federica, koji je poginuo u zrakoplovnoj nesreći 1981.; i Francescu. De Laurentiis se razveo od nje 1988;[2] te se 1990. oženio za Marthu Schumacher, sa kojom je imao dvoje djece: Carolyna i Dina.