Evanđelje po Luki
From Wikipedia, the free encyclopedia
(J)evanđelje po Luki (grč. Κατὰ Λουκᾶν εὐαγγέλιον Kata Loukan euangelion) je treće od četiri kanonska evanđelja Novog zavjeta, koji opisuje Isusov život, smrt i uskrsnuće.
Hrišćanska tradicija njegov nastanak datira oko 60. godine, dok većina današnjih naučnika smatra da je napisano pred kraj 1. veka, odnosno oko 85. godine.[1]
Izvori ovog jevanđelja su jevanđelje po Marku, kao i drugi izvori (vidi Q dokument). Oko trećine evanđelja po Luki čini jedinstven materijal u odnosu na druga evanđelja, i taj se tekst bavi pozitivnim odnosom koji je Isus imao prema ženama i strancima, njegovim saosećanjem za prognane i siromašne, i novom snagom koju krotkima donosi sveti Duh.[2] Jevanđelje po Luki karakteristično je po Hristovim pričama i parabolama. Ovde se nalaze i čuvene priče o bludnom sinu i o dobrom Samarićaninu.[2]
Lukino je jevanđelje u prvom redu bilo namenjeno hrišćanskim zajednicama sastavljenim od preobraćenika koji nisu pripadali judaizmu (gentiles).