Franjo Komarica rođen je u Novakovićima kod Banja Luke 1946. godine. Nakon osnovne škole školovanje je nastavio u Zagrebu i Đakovu. Studirao je u Innsbrucku, gdje je 1972. godine zaređen za svećenika. Doktorirao je liturgiku1978. godine. Profesor na Vrhbosanskoj Katoličkoj Teologiji u Sarajevu i zborovođa sarajevske katedrale bio je od 1978. do 1986. godine. Započeo je materijalnu i duhovnu obnovu biskupije, pripremu Biskupijske sinode (1990.). Osnovao je biskupijski Caritas (1986.), župna pastoralna vijeća (1989.), Institut za teološku znanost u Banja Luci (1990.).
Godine 2004. bio je nominiran za Nobelovu nagradu za mir. 1997. godine objavio je knjigu U obrani obespravljenih: izbor iz dokumenata banjalučkog biskupa i biskupskog ordinarijata Banja Luka tijekom ratnih godina 1991. do 1995., prevedenu na više europskih jezika. Poznati je borac za ljudska prava i oštar kritičar međunarodne zajednice.
Neumorno se zalaže za opstanak Hrvata u Republici Srpskoj i pravednom rješenju budućnosti naroda Bosne i Hercegovine.
Upoznajmo što činimo: homilije o misi, relo života: propovijednički priručnici, 3, Sarajevo-Banja Luka, 1983. (suautor Alfred Pichler)[1]
Da budemo sretni: katehetske propovijedi o zapovijedima božjim, Biblioteka Crkva na kamenu, Biskupski ordinarijat, Mostar-Banja Luka, 1984. (suautor Alfred Pichler)[2]
U obrani obespravljenih: izbor iz dokumenata banjalučkog biskupa i biskupskog ordinarijata Banja Luka tijekom ratnih godina 1991. do 1995., Biskupski ordinarijat-ZORO, Banja Luka-Zagreb-Sarajevo, 1996. (2. dop. izd. Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb, 2003.; engl. izd. In defence of the rightless: a collection of documents of the bishop of Banja Luka and the Bishop's Ordinary written during the war years of 1991 to 1995, Biskupski ordinarijat [etc.], Banja Luka [etc.], 1997.; njem. izd. In Verteidigung der Entrechteten: eine Auswahl der Dokumente des Bischofs und des bischöflichen Ordinariats von Banja Luka aus den Kriegsjahren 1991-1995, Institut für Südosteuropa, Frankfurt, 1997.; tal. izd. In difesa dei diritti dell’uomo: documenti del Vescovo di Banja Luka durante gli anni della guerra ’91-’95., Eriador, Trento., 1998.;)
Proces pomirenja i budućnost BiH, VKBI, Sarajevo, 2000.
Za svoje zasluge 1997. godine dobio je uglednu nagradu "Heinrich-Pesch-Preis", 2002. odlikovanje "Coudenhove-Kalergi-Stiftung", te 2005. godine nagradu "Franz-Werfel-Menschenrechtspreis".
Velered kralja Dmitra Zvonimira s lentom i Danicom, 20. lipnja 2008.[5]
Orden časti Republike Srpske, 12. siječnja 2012.[6]