Južni Tang
From Wikipedia, the free encyclopedia
Južni Tang (često navođena kao Nantang) (kineski: ; pinyin Nán Táng) bila je država u južnoj Kini, odnosno jedno od Deset kraljevstava koje je postojalo od 937. do 975. Sjedište joj je bio Nanjing u današnjoj provinciji Jiangsu, a teritorija obuhvaćala današnju provinciju Jiangxi te dijelove provincija Fujian, Jiangsu i Anhui.
|
Osnovao ju je Li Bian, usvojeni sin Xu Wena, premijera tadašnje južnokineske države Wu, koji je nakon očeve smrti svrgnuo tadašnjeg cara Yang Pua i sebe proglasio carem nove dinastije Qi, kojoj je 939. promijenio ime u Tang. Pod drugim vladarom Yuan Zongom, Južni Tang se značajno teritorijalno proširio, koristivši unutarnje sukobe među susjednim državama južne Kine. Godine 943. se od države Min otcijepila država Yin; poziv države Min za pomoć u borbi protiv separatista je država Južni Tang iskoristila kako bi jednostavno anektirala Yin, a potom i Min. Godine 951. je anektirala i državu Chu. Međutim, između 956. i 958. se našla pod pritiskom sjeverne kineske dinastije Sjeverni Zhou kojoj je bila prisiljena predati sve teritorije sjeverno od Yangtzea i priznati njihove vladare kao sizerene. Odbijanje posljednjeg vladara Li Houzhua da se formalno pokori sjevernoj dinastiji Song je, pak, 974. dovela do invazije i jednogodišnje opsade Nanjinga koja je završila predajom 975. i nestankom države Južni Tang.