![cover image](https://wikiwandv2-19431.kxcdn.com/_next/image?url=https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/9/9f/Challenger_explosion.jpg/640px-Challenger_explosion.jpg&w=640&q=50)
Katastrofa space shuttlea Challenger
From Wikipedia, the free encyclopedia
Katastrofa Spejs-šatla „Challenger” (engl. ’Space Shuttle Challenger disaster’) bila je fatalna nesreća u SAD-u. Svemirski program je bio nazvan Challenger (izgovor: čelendžer; doslovni prijevod: izazivač). Nesreća se desila 28. januara 1986. godine, kada je spejs-šatl poznat kao ’OV-099’ eksplodirao u letu, pri čemu je stradalo svih sedam članova posade. Ovo je bila prva fatalna nesreća američke misije sa već lansiranim šatlom. Oznaka misije je bila ’STS-51-L’ i predstavljala je deseti let orbitera 'Challenger' i dvadeset peti let sa posadom spejs-šatla. Posada se bavila komunikacijskim satelitom i proučavala je Helijev komet (bili su u orbiti). Letjelica se raspala (dezintegrisala) nad Atlantikom, kod obale Kanjaveral (Florida), u 11 sati i 39 minuta EST odnosno 16 sati i 39 minuta UTC.[1]
Ovom članku ili jednom njegovom dijelu nedostaju izvori. Molimo vas da pomognete Wikipediji i dodate odgovarajuće izvore u članak. |
![]() | |
Orig. naziv | Space Shuttle Challenger disaster |
---|---|
Datum | 28. 1. 1986; prije 38 godina (1986-01-28) |
Vrijeme | 11:39:13 EST (16:39:13 UTC) |
Lokacija |
|
Uzrok | pucanje O-prstena u desnom SRB-u |
Ishod | nerad na misiji gotovo tri godine, period tokom kojeg su implementirane razne sigurnosne mjere (kao što je redizajn SRB-a ili nova politika za menadžment donošenja odluka za naredna lansiranja) |
Umrli |
|
Traženi | Komisija Rodžers |
Nesreću je izazvala greška na dva O-prstena (spojeni zaptivači) viška, na desnoj strani šatlovog ’solidnog raketnog bustera’ (akronim: SRB). Najniže temperature pri lansiranju smanjile su elastičnost gumenih O-prstena, smanjujući mogućnost zaptivanja spojeva. Prsteni s greškom izazvali su otptivanje kratko nakon odvajanja/polijetanja, što je omogućilo curenje gasu pod pritiskom iz unutrašnjosti SRB-a i gorenje zida susjednog ’eksternalnog gorivnog tanka’ (vanjski spremnik ili posuda za gorivo). Ovo je dovelo do separacije ili odvajanja desnostranog SRB-ovog ’aft-atačmenta’ i strukturalni neuspjeh eksternalnog tanka. Poslijedi eksplozije, orbiter, koji je uključivao kompartman s posadom, raspao se djelovanjem (dejstvom) aerodinamičkih sila otpora; kompartman s posadom i mnogi drugi fragmenti letjelice spašeni su s okeanskog dna nakon tromjesečne potrage (search-and-recovery operation, operacija traženja i obnavljanja). Tačan tajming smrti posade je nepoznat; nekoliko članova posade, poznato je, preživjelo je inicijalni raspad svemirske letjelice. Po dizajnu, orbiter nije imao sistem za bjekstvo, a udar kompartmana s posadom pri terminalnoj brzini na površinu okeanskog dna bio je prejak za preživjeti.
Nesreća je rezultovala tridesetdvomjesečnim prekidom u programu. Tadašnji predsjednik SAD-a Ronald Regan učestvovao je u osnivanju Komisije Rodžers za istraživanje nesreće. Komisija je kritikovala NASA-inu organizacionu kulturu i procese donošenja odluka koji su doveli do nesreće. Testni podaci od najranije 1977. godine otkrili su potencijalno katastrofalnu grešku kod O-prstenova SRB-a. Pravi problem u NASA-i nisu mogli da otkriju. Menadžeri NASA-e takođe su odbacili upozorenja od inžinjera o opasnostima lansiranja na niskim temperaturama i nisu izvijestili o ovim tehničkim propustima svojim nadređenima. Kao rezultat nesreće, NASA je osnovala Ured za bezbjednost, pouzdanost i osiguravanje kvaliteta (engl. Office of Safety, Reliability and Quality Assurance); cilj je bio ukazivanje na potrebu za boljom bezbjednosnom organizacijom. Komercijalni sateliti bili bi lansirani na ELV-ovima, umjesto sa orbiterom s posadom. Radi zamjenjivanja 'Challenger'-a, pravljenje novog, ’OV-105’, odobreno je 1987. godine i novi orbiter prvi put je poletio 1992. godine. Kasnije, misije šatla lansirane su s redizajniranim SRB-ovima i posada je nosila odjela pod pritiskom tokom boravka van atmosfere.