Kontrola bez razaranja
From Wikipedia, the free encyclopedia
Kontrola bez razaranja (KBR), nerazorne metode kontrole kvalitete ili ispitivanje materijala bez razaranja (engl. Nondestructive testing ili Non-destructive testing - NDT) prestavlja skup metoda temeljen na principima fizike sa svrhom utvrđivanja svojstava materijala ili komponenata sustava, te otkrivanja različitih vrsta grešaka (defekata), a da se pritom ne utječe na funkcionalnost materijala koji se ispituje (ispitivani materijal ostaje neoštećen). Osnovna svrha ispitivanja bez razaranja je utvrđivanje kvalitete i usklađenosti osnovnog materijala i zavarenih spojeva sa zahtjevima tehničkih specifikacija i standarda. Ispitivanja se većinom izvode na terenu. Ponajprije se ispituje tlačna oprema, cjevovodi, noseće konstrukcije, poluproizvodi i industrijski proizvodi. [1]
Kod ispitivanja s razaranjem (KSR) dolazi do oštećenja materijala koji se ispituje.